Premda je Robert Ježić čak dva puta čvrsto obećao sucu Ivanu Turudiću da će pet milijuna eura, koje je navodno mađarska tvrtka MOL uplatila na račun njegove tvrtke kao mito za Ivu Sanadera, vratiti Županijskom sudu u Zagrebu, on to niti nakon 14 mjeseci nije učinio. A upravo je to trebao biti važan materijalni dokaz da je bivši premijer zaista dobio mito i da ga je sakrio na račun Ježićeve tvrtke u Švicarskoj. Umjesto da uplati novac na račun Županijskog suda, krunski svjedok USKOK-a Ježić prvo je odbio primiti presudu, a potom je njegova tvrtka Dioki Holding iz Zuga u Švicarskoj, kao pravni sljednik Xenoplasta, na čiji je račun navodno uplaćeno tih pet milijuna eura, uložila žalbu na presudu.
Sud krši zakon?
U obrazloženju stoji da je presuda dostavljena Ježiću, a ne na adresu Dioki Holdinga u Švicarskoj i da je tako sud prekršio zakon. Ježić je pak odbio primiti presudu tvrdeći da je ona bila naslovljena na Dioki Holding Zagreb koji, po njemu, s cijelim tim slučajem nema nikakve veze.
Situaciju dodatno kompliciraju informacije da je Ježić već neko vrijeme na liječenju u bolnici u Zürichu. Budući da su nad njim, kako se tvrdi, izvršene dvije dosta komplicirane operacije, s Ježićem se, predviđaju liječnici, dulje neće moći komunicirati. A to znači da će do daljnjega slučaj s uplatom novca biti u mirovanju i da se neće moći utvrditi pravi razlozi zbog kojih Ježić nije izvršio preuzetu obvezu pošto mu je sudac Turudić, u listopadu 2010., naredio da to učini odmah. Ježić je odgovorio: “Neću to moći učiniti danas, ali ću učiniti najdalje u idućih 30 dana”. Potvrdio je i da ostaje pri svom iskazu da je riječ o novcu kojima je MOL podmitio Sanadera.
Ispitivanje svjedoka
U unakrsnom ispitivanju Sanaderovi odvjetnici nastojali su dokazati da je Ježić zapravo oprao novac te su postavili pitanje, ako je bio dužan novac Sanaderu, zašto mu ga nije vratio. Ježić je odgovorio da nije htio jer je to bio novac koji je MOL uplatio kao mito Sanaderu i da ga je zbog toga odlučio vratiti Hrvatskoj bez obzira na to bude li Sanader osuđen ili ne.
Kako Ježić još nije uplatio novac, nema sumnje da će taj njegov postupak biti ključni argument Sanaderove obrane u opovrgavanju vjerodostojnosti cijelog njegova iskaza. Ježićevo odbijanje da uplati 5 milijuna neće biti od pomoći ni Vrhovnom sudu koji treba donijeti pravorijek na žalbu koju su uložili Sanaderovi odvjetnici. Bez tih pet milijuna, naime, koji su trebali biti konkretan dokaz da je Sanader bio korumpiran, dio presude koji se odnosi na navodno MOL-ovo podmićivanje Sanadera Vrhovni sud morat će razmotriti s posebnom pozornošću.
Kakvo je bilo Ježićevo svjedočenje
Robert Ježić je na Županijskom sudu tvrdio da je sa Ivom Sanaderom bio kućni prijatelji te da ga je bivši premijer zamolio da mu organizira primanje 10 milijuna eura iz inozemstva. Ježić je, kaže, pristao na taj Sanaderov zahtjev jer je bivši premijer u to doba bio najmoćniji čovjek u državi, a novac je trebao biti isplaćen u dvije rate po pet milijuna eura preko fiktivnog konzultantskog ugovora s dvije švicarske tvrtke.
Prva rata od pet milijuna eura uplaćena je u lipnju 2009. godine. Ježić je, iako je bio manjinski vlasnik Xenoplasta s deset posto dionica, uspio, kako je objasnio, mimo znanja većinskih vlasnika dogovoriti da se na račun iste tvrtke uplati pet milijuna eura. Ivo Sanader je nepravmoćno osuđen na deset godina zatvora u aferi Ina-MOL i po izricanju presude prebačen je natrag u Remetinec.