Bilo je začudno u utorak pratiti HRT-ovu emisiju “Tema dana” u kojoj je nova ministrica turizma Nikolina Brnjac potvrdila tezu prema kojoj su ovogodišnju sezonu spasili privatni iznajmljivači. Štoviše, sugeriralo se da turistički sektor godinama neopravdano žuga nad prekomjernošću soba i apartmana u zimmer freiu. Iz tog je nastupa proizašlo kako je pogrešno uvjerenje da nam je za razvoj turizma potreban veći broj hotela. Svima koji godinama upozoravaju na potrebu fundamentalnih promjena u sektoru, nakon ove emisije mogle su se napokon otvoriti oči.
Kada nismo shvatili dosad, sada napokon znamo da će državni proračun, u kojemu turizam sudjeluje s gotovo 20 posto, spasiti turisti koji su se ovog korona-ljeta izborili za još niže cijene u ionako prilično jeftinim privatnim sobama i apartmanima. Odakle uopće početi objašnjavati što je sve pogrešno u vezi s ovom opasnom tezom? Kao prvo - makar nije prvi put izrečeno - zbilja je iritantno cijelog ljeta slušati kako o uspjehu sezone vrijedi zaključivati isključivo kroz brojanje dolazaka i noćenja, a time i brojanje gostiju u privatnom smještaju.
Naravno, pravu sliku sezone, a znaju to i čelnici udruga privatnih iznajmljivača, otkrit će tek podaci o prihodima od turizma. A oni, sasvim sigurno, neće proporcionalno pratiti postotak turističkih dolazaka. Dakle, niti 60 posto dolazaka u kolovozu znači 60 posto dolazaka na razini cijele godine, niti će 60 posto dolazaka i noćenja rezultirati sa 60 posto lanjskih prihoda od turizma, što djelomično možemo zahvaliti i udjelu gostiju u zimmer freiu.
Drugo, prilično se neodogovornim čini ovu posebnu sezonu i nenormalne uvjete - za koje svi vjerujemo da će do 2022. u potpunosti nestati - uzimati kao ogledni primjer ili, ne daj Bože, putokaz za daljnji razvoj industrije turizma. Industrija će se sigurno mijenjati, a korona ostaviti brojne trajne posljedice u pogledu toga kako će potrošači u budućnosti konzumirati putovanja, ali zaključiti da se zbog Covid sezone isplatila dugogodišnja apartmanizacija Hrvatske, e to baš ne daje puno nade da će naš turizam, okljaštren pandemijom, u sljedećim godinama napraviti bitne pozitivne pomake.
Treće, nejasno je kako je to Hrvatskom zavladala mantra prema kojoj je sigurniji smještaj u privatnim apartmanima, za razliku od hotelskog koji se čisti na dnevnoj bazi? Posebno kad znamo da se većina jadranskih žarišta bolesti nije razvijala oko specifičnih oblika smještajnih kapaciteta nego poglavito noćnih klubova u koje, budimo realni, odlaze gosti hotela, jednako kao i oni iz zimmer freia. Dakle, bolest se u skupoj hotelskoj sobi širi jednako uspješno kao i u jeftinom apartmanu, ali ipak ne brže od pogrešnih populističkih teza kojima su zadnjih dana pribjegli mnogi u sektoru.
Četvrto, odlučimo li gledati isključivo statistiku, nejasno je čemu uopće isticati da je ovogodišnju sezonu “spasio” upravo zimmer frei. Pa zaboga, i 2019. godine, kad još nitko nije razmišljao o Covidu, u privatnom smještaju ostvareno je gotovo dvostruko više noćenja nego u hotelima, a jednako je bilo i desetljećima ranije. Dapače - to su dosad uglavnom bili argumenti zašto poticati što brojnija ulaganja u kvalitetan hotelski smještaj.
Zato izjave da je zimmer frei izvukao sezonu doista treba uzimati s priličnom dozom straha. I dok je u predizbornom razdoblju podilaženje privatnim iznajmljivačima još i imalo nekakvog smisla - u državi ih je registrirano 100.000 pa je teško zamjeriti politici koja ne želi izgubiti njihove glasove - posve je nejasno zašto se na takvom stavu inzistira i sada kad su izbori završeni, a Vlada očito nikad čvršća. Osim ako pisci zakona doista vjeruju da je temelj domaćeg turizma u prvom redu - zimmer frei. U tom slučaju, jedino što nam preostaje jest moliti se Bogu da cjepivo nikada ne bude pronađeno.