Drugi dan priprema hrvatske nogometne reprezentacije za nastup na Ligi nacija dobio je epilog poput nekog loše izrežiranog skeča: Marko Livaja napušta nacionalnu momčad zbog verbalnog sukoba s nekolicinom riječkih navijača!?
Igrač Hajduka na odlasku je zaželio sreću suigračima i izborniku Daliću. Veli da ne želi biti smetnja ambicijama hrvatske momčadi u Nizozemskoj!?
Izbornik Dalić se očitovao priopćenjem na službenoj stranici HNS-a. Tvrdi da mu je žao zbog novonastale situacije, ali – "naši ciljevi na završnici Lige nacija ostaju isti"!?
Ne, ovo ne može biti istina! Hrvatska je nogometna reprezentacija kroz povijest bila u svakojakim situacijama, igračima su bili zapriječeni nastupi iz raznoraznih razloga: zbog ozljeda, kartona, bolesti, privatnih problema, privremenih ili trajnih sankcija, odnosno protjerivanja od strane izbornika poradi kršenja radne etike i discipline, bilo je i samoinicijativnih odlazaka igrača...
Međutim, nikada, ali baš nikada jedan reprezentativac nije izostao, jer se posvađao s navijačima. I to u trenutku kada Hrvatska ima aspiracije osvojiti prvi trofej (pa, makar bio namijenjen i pobjedniku Lige nacija).
Dakle, momčad putuje na završni turnir četiri reprezentacije u Nizozemsku bez potencijalno prvog (središnjeg) napadača. I što ako ne ostvarimo ciljeve? Tko će biti kriv? Livaja? Navijači koji su ga vrijeđali na Rujevici? Svaki odgovor ovu priču čini još iracionalnijom i besmislenijom.
Obnavljanjem svijesti o nacionalnoj momčadi početkom 90-ih prošlog stoljeća, a potom i stvaranjem kulta hrvatske reprezentacije, utemeljen je svojevrsni pokret koji se očuvao do današnjih dana i bio je zalogom svih dosadašnjih uspjeha. Još od Ćire Blaževića i Zvonimira Bobana kao istinskih lidera na terenu i van njega, snaga hrvatske reprezentacije bila je u prisnosti i gotovo familijarnim odnosima unutar skupine. Homogenost skupine nije bila ugrožena niti povremenim "iščašenim ispadima" jednog dijela navijača: poput epizode s poljudskom svastikom, ekscesa na San Siru, Euru u Francuskoj...
Živjeli smo u uvjerenju kako je sinergija navijača i reprezentacije dosegla "obiteljsko ozračje" upravo dolaskom Zlatka Dalića na izborničku poziciju, a posebice nakon dva iznimna uspjeha na Svjetskim prvenstvima.
Ili smo cijelo vrijeme živjeli – u zabludi? Odlazak Marka Livaje s priprema reprezentacije samo ukazuje da je Hrvatska i u nogometnom smislu – razjedinjena. Njegova pojavnost postala je personifikacijom podjela unutar hrvatskog nogometa zbog čega se ugroženom našla i nacionalna svetinja. Marko Livaja neprijeporno je ultimativna ikona Torcide i svih Hajdukovih navijača. A oni danas predstavljaju respektabilan (ako ne i dominantan) pokret unutar klubaškog korpusa. Livaja je na Rujevici bio metom provokacija domaćih navijača. Geneza animoziteta i netrpeljivosti zacijelo ima svoju povijest mada su se navijači Rijeke referirali primarno na devastaciju rujevičkom stadiona tijekom posljednje utakmice s Hajdukom.
Ali, epizoda na riječkom stadionu uvodi nas u posvemašnji teatar apsurda. Hoće li Livaja biti na udaru navijačkog gnjeva i u Maksimiru, na Drosini, Pampasu...? Hoće li spirala ludila uzvratiti verbalnim napadima spram drugih reprezentativaca (nehajdukovaca) na Poljudu?
Temeljno je pitanje rujevičkog slučaja: zašto HNS nije (na vrijeme) reagirao i zaštitio "člana svoje obitelji"? Odlazak Livaje s priprema težak je poraz hrvatske reprezentacije. Ali i hrvatskog nogometa, u cjelini.