Drug Tito i dalje nastavlja uznemiravati stanovnike svoje bivše države. Nakon što su se Hrvati nedavno hvatali za gušu oko povijesne uloge nekadašnjeg partizanskog i državnog vođe prikazane u dva dokumentarna filma Antuna Vrdoljaka i Lordana Zafranovića, sada se isto događa i među Slovencima. Naime, velike rasprave izazvalo je prikazivanje Zafranovićeve serije o Titu na Slovenskoj televiziji koja je unatoč prijeporima, nekritičkim napadima, ali i takvim pohvalama polučila veliku gledanost.
I u Sloveniji, kaže povjesničar Mitja Ferenc koji se bavi Titovim razdobljem, na seriju se gleda kao na lijevi, pristrani pristup Titu, gdje se zanemaruju mnoge negativne strane te, nesporno, velike povijesne ličnosti.
Titova tamna strana
- Moj je dojam da, unatoč nekim primjedbama, Vrdoljakava serija, koju u Sloveniji nisu prikazali (što je i bio jedan od razloga mog kritičkog pristupa Zafranoviću), puno studioznija i drži se povijesnog konteksta, dok je Zafranović i sadržajno i scenaristički određeno razočaranje.
Gdje mu je kontekst? Arhivski snimci ne prate ono što sugovornici govore, kaže Ferenc. Prema njemu, o Titu kod Zafranovića govore uglavnom ljudi iz njegove neposredne blizine, što svakako daje težinu, ili ljudi koji mu se dive, ali tu onda ne možemo očekivati da se obradi Titova tamna strana. Prema Ferencu, ti ljudi i ne mogu govoriti protiv Tita jer bi time govorili i protiv sebe.
Gdje su njegove žrtve?
- U seriji nema njegovih žrtava. Govoriti o Titu a ne prikazati i drugu stranu njegove ličnosti i politike, za mene kao povjesničara koji studentima govori o tom periodu velik je nedostatak - ističe Ferenc.
Slovenski povjesničar nastavlja da prihvaća kako ni iz Vrdoljakove serije mladi rođeni nakon Tita ne mogu stvoriti cjelovitu sliku o tom važnom političaru, ali iz ove serije to mogu još manje.
O Titu će, naravno, uvijek biti rasprava. Nikad se svi nećemo složiti oko njegove uloge jer će Hrvati, Slovenci, Srbi, desničari, ljevičari, liberali, radikali, žrtve i suradnici imati različit stav i pristup, ali ova serija nema potrebnu kritičku distancu, nema moskovskog perioda, nema ničega o poratnim likvidacijama, obračunima s ideološkim protivnicima, pogotovo o IB-u, zaključuje Ferenc.