Malo poznata fotografija Josipa Broza Tita s dvije pudlice u krilu okruženog mornarima sa školskog broda Galeb poslužila je kao vizualna ilustracija u obimnoj knjizi “Rijeka 2020 - luka različitosti” kojom se Grad Rijeka predstavio u utrci za Europsku prijestolnicu kulture 2020.
Intencija je organizatora da u sklopu projekta EPK 2020 predstavi i kulturu totalitarizma, odnosno totalitarizam kao politički i kulturni fenomen, a u tome je Tito kao svjetski poznati komunistički lider nezaobilazan.
Odabir fotografije Tita s bijelim pudlicama na palubi Galeba (iz privatnog albuma pokojnog kapetana Galeba Miodraga Šepića) ilustracija je mogućeg pristupa ovom fenomenu jer prikazuje komunističkog vođu u klasičnoj bonvivanskoj pozi okruženog s pedesetak časnika i ročnika koji su služili vojni rok na školskom brodu ratne mornarice.
U 35 godine Titove vladavine fotografije s pudlicama objavljivane su kako bi se prikazala “nježna, topla strana maršala”, velikog ljubitelja najboljeg čovjekovog prijatelja. A osim službenim, strogo protokolarnim prizorima, narod je zasipan macho fotografijama “voljenog vođe” okruženog lovačkim psima s puškom u ruci i šubarom na glavi dok lovi medvjede i jelene lopatare ili prigodnim prizorima gdje bivši metalac s osmijehom na licu gladi tokarski stroj. Vrhunac opuštanja bio bi prema tadašnjoj propagandi Titovo branje mandarina na Vangi ili razvijanje crno-bijelih fotografija u kućnom laboratoriju.
Pas spasilac
Tito je doista jako volio pse i volio je biti u njihovom društvu. Za njegova života najpoznatije su bile fotografije s njemačkim ovčarima, počevši s Luksom koji se žrtvovao za maršala na Sutjesci kada se bacio na njega i spasio ga od gelera bombe, koja je eksplodirala ispred njega! Zaklonivši ga od eksplozije spasio mu je život, žrtvujući svoj.
Prema pričama bolničarke Dragice Milinčić, jedna bomba eksplodirala je u neposrednoj Titovoj blizini, Luks je u trenutku eksplozije skočio u zrak, a komad rasprsnutog projektila, čija je putanja bila usmjerena prema Titovoj glavi, usmrtio je psa.
Poznata je i priča o drugom njemačkom ovčaru po imenu Tigar, koji je Tita nehotice odao Nijemcima tijekom desanta na Drvar. Tigar ga je i nakon rata pratio na svakom koraku, a kasnije će se svi Titovi njemački ovčari zvati Tigar u znak sjećanja na prvog.
Posljednjeg Tigra dobio je na dar od Richarda Burtona, što je poznati glumac opisao u svojim memoarima. Kada je na snimanje filma “Sutjeska” jednom došao i sam predsjednik, glumac je doznao da je Titu uginuo pas, još jedan njemački ovčar po imenu Tigar. Vidjevši kako je Tito tužan, Liz Taylor, tadašnja Burtonova supruga, predložila je Richardu da mu donesu psa iste pasmine iz Engleske, s najboljim pedigreom i najvišim mogućim ocjenama, što su i napravili.
Potpuna suprotnost ozbiljnim radnim psima poput njemačkog ovčara bile su bijele pudlice od kojih se Tito zapravo nije razdvajao. Prema nekim legendama, pudlice su bile policijski psi, posebno obučeni za otkrivanje eksploziva, a stigle su iz Rusije kako bi socijalističkog predsjednika zaštitile od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Ti su psi bili navodno kastrirani i pod nadzorom vojske. Ovu je priču teško potvrditi (štoviše, čini se da nijedan pudl nije došao iz Rusije) baš kao i anegdotu da je Tito s Bajkalskoga jezera slao privatni zrakoplov po svoga omiljenog bijelog pudla kako bi ga razveselio.
Neosporno je da je Tito uvijek oko sebe imao bijele pudle. Mužjaci su bili privrženiji njemu, a za ženke se brinula supruga Jovanka. Svi su psi uglavnom živjeli na brijunskom otočiću Vangi, ali su često i putovali s bračnim parom Broz.
Bijele pudlice
Fotografija s dvije bijele pudlice u okruženju pedesetak mornara pokazuje da se nekadašnji predsjednik nije odvajao od svojih pudlica čak ni na brodu Galeb. U javnost je nešto ranije procurio i bunkerirani filmić sa sjednice jugoslavenskog državnog vrha od 3. travnja 1975. na kojem Tito opširno govori o vanjskopolitičkoj situaciji s posebnim naglaskom na sklapanje Osimskih sporazuma o razgraničenju s Italijom te o stanju na Bliskom istoku.
Za vrijeme političkog ekspozea koji pažljivo i bez daha prati partijski vrh, Tita svako malo lavežom prekidaju dvije pudlice koje cijelu sjednicu prate s njegove lijeve, odnosno desne strane. Nakon nekog vremena Broz uspije ušutkati pse (najprije pomirljivo “idi van”, pa već ljutito odreže “mir”, a na kraju poviče odlučno “marš”), ali mir u dvorani nije dugo trajao, jer kada su drugovi složno zapljeskali svom vođi na mudroj analizi međunarodnog odnosa snaga, pudlice su se opet razgoropadile pa lavežom gotovo nadglasale državni vrh.
Filmić je završio pod embargom i nikad (do 2008.) nije prikazan, službeno zbog nekih Titovih izjava o Italiji koje nisu bile za javnost, a neslužbeno i zbog laveža pudlica koji je višekratno prekidao Titov govor. Danas je dostupan na YouTubeu i doima se gotovo nestvarno da na sjednici državnog vrha predsjednika često lavežom prekidaju - pudlice.
Legendarni Jimmy
Prema dostupnim informacijama, prvi par toy pudli Tito je dobio od grčke kraljice Frederike. Što je bilo s mužjakom nije poznato, no ženka je doživjela 11 godina, a uginula je trčeći na otočiću Vangi.
Drugi par pudli činile su ženka koju je Broz kupio u Francuskoj i mužjak kojeg je dobio od predstavnika Ujedinjenih naroda, imenom Jimmy. Pudla Jimmyja sjeća se i Saša Broz, Titova unuka, koja pamti još dva pudla. Jimmy je bio najstariji i prvi je uginuo, a iza njega su ostale Olja i Linda. Brozovi su ih pokušali pariti, ali nisu uspjeli tako da nisu imali potomaka. Posljednje dvije pudlice nadživjele su Tita.
Aleksandar Mitrović, prof. dr. veterine koji je liječio Titove pse i brinuo se za njih, tvrdio je da su pudlice bile iznimno inteligentne i pravi čuvari.
“Posebno je zabavan bio čuvarski nastrojen Jimmy. Titu se nitko nije smio naglo približiti jer bi hrabri mali pas odmah zario zube u nogu nepoznatog došljaka. A takve situacije nisu bile zabavne. Tijekom jednog prijema u Kumrovcu ruska je delegacija morala pretrpjeti nekoliko ugriza, ali do diplomatskog incidenta ipak nije došlo. Nitko se nije ozbiljno mogao naljutiti na čupavog psića koji je bio težak samo pet kilograma, a Titu se ionako nitko nije usudio prigovarati”, navodi profesor Mitrović u svom prisjećanju.
Mitrović se susreo s Titom kada je bio tajnik Kinološkog saveza, a kako je kao kinološki sudac i uzgajivač mnogo putovao svijetom, živio u Londonu te savršeno govorio francuski i engleski, često je znao uskakati kao prevoditelj na diplomatskim skupovima.
Tito nije bio jedini državnik zaljubljen u pudlice. Winston Churchill, poznati britanski premijer i nobelovac, imao je ljubimca pudla imenom Rufus. Churchill je Rufusa obožavao pa ne čudi što je pas jeo zajedno s Churchillovom obitelji u blagovaonici. Jastučić mu je bio na perzijskom tepihu kraj Churchillove stolice, a svi su počeli jesti tek nakon što bi butler Rufusu servirao njegovo jelo.
Poznata je i anegdota kako je jednom Churchill s Rufusom u krilu gledao film “Oliver Twist”. Kada je na red došla scena u kojoj Bill Sikes utapa psa, Churchill je pokrio dlanom Rufusove oči i rekao: - Ne gledaj to, dušo. Poslije ću ti ispričati što se dogodilo.
Rufus je uginuo nakon prometne nesreće 1947., nakon čega je Churchill od Waltera Graebnera, tadašnjeg londonskog dopisnika Timea i Lifea, na dar dobio drugog patuljastog pudla kojeg je nazvao Rufus II; preminuo je 1962. u 15. godini.
Pudla ima i ruski predsjednik Putin koji to nastoji sakriti od javnosti pa se fotografije ruskog predsjednika u ne baš posve macho pozama s pudlicom Tosyjom rijetko pojavljuju u medijima. Putin se radije prikazuje u društvu većih pasmina, a pudlica Tosyja službeno je ljubimica predsjednikove (sada već bivše) supruge Ljudmile. Iz jednog razgovora sa službenim frizerom Tosyje poznato je da se na šišanje najpoznatije ruske pudlice mjesečno trošilo 300 eura.
Bijela kuća
Pudlice su zamalo ušle i u Bijelu kuću kada je Američki kinološki klub (AKC) 2008. proveo anketu kako bi izabrao najprikladnijeg psa za obitelj tada izabranog američkog predsjednika Baracka Obame. Bio bi to treći ulazak pudla u Bijelu kuću jer su ovdje već boravili francuski pudl Gaullie u mandatu J. F. Kennedyja i pudla Vicky u mandatu Richarda Nixona. I Barack Obama je svojim kćerima Maliji i Sashi obećao psa ako se usele u Bijelu kuću pa se u izbor uključio Američki kinološki klub. Amerikanci su izabrali pudla za Bijelu kuću, objavio je tada AKC, ali se Obama na nagovor kćeri dao u nabavu portugalskog vodenog psa koji izgledom jako nalikuje pudlu.
Psa su Obame nazvali Bo, a tisak ga je odmah prozvao “The First Fluff”, odnosno “prvi dlakavac” Bijele kuće. Barack Obama je pritom ispunjavajući imovinsku karticu Boa prijavio kao “dar” procijenjen na 1600 dolara, mada je kao i svaki kućni ljubimac zapravo - neprocjenjiv. Tijekom mandata Obame su Bou nabavili i društvo, također portugalskog vodenog psa Sunnyja.
Na kraju recimo i to da budući američki predsjednik Donald Trump nema nikakvog kućnog ljubimca, ni psa, a ni mačku. Ne nabavi li u mandatu četveronožnog ljubimca, Trump će postati prvi američki predsjednik nakon Theodora Roosvelta (1901.-1909.) koji u Bijeloj kući nije imao psa ili mačku.