Sporazum koji su danas potpisali ministri pravosuđa sadrži 34 članka i praktički do u tančine razrađuje, obveze obiju država u izručivanju svojih državljana, pa čak i predviđa tko snosi troškove izručenja. Primjerice, ako se tražena osoba izručuje zrakoplovom, iako Srbija i Hrvatska nemaju sporazum o redovnom zračnom prijevozu, troškove će snositi ona strana koja je takav prijedlog i dala. Za hitne slučajeve zahtjevi i obavijesti slat će se preko Interpola.
Prema članku 3. sporazuma, koji bi mogao imati i reakcija, obje države priznaju službeni jezik i pismo. Naime, zahtjevi za izručenje svaka država može slati na svom jeziku i pismu te nije potrebno prilagati pirjevod. Uz zahtjev za izručenje morat će se priložiti i opis osobe, fotografije, otisci prstiju, optužnica ili presuda. Ako je zahtjev stigao s manjkavim podacima, Hrvatska od Srbije i obratno, može zatražiti da joj u primjerenom roku dostavi te podatke. Ako oni ne stignu, postupak izručenja će se obustaviti, a osoba pustiti na slobodu.
Ukoliko jedna od država prouzroči troškove nastale neutemeljenim oduzimanjem slobode, država koja je te troškove prouzročila morat će ih nadoknaditi. Neće se dopustiti izručenje osoba koje uživaju azil na području države od koje se traži izručenje. I u slučaju kad je osoba već pravomoćno osuđena ili oslobođena, a optužba je odbijena u državi od koje se traži izručenje, odbit će se zahtjev za izručenjem.
Iznimno se to može dopustiti ako je postupak okončan zbog nekih procesnih razloga. Neće se dopustiti izručenje i ako bi to posebno teško pogodilo osobu čije se izručenje traži zbog životne dobi, dugog boravka u zamoljenoj državi ili drugih razloga osobne prirode.