U Pelješki je most ugrađeno 65 tisuća tona željeza, 68 tisuća kubika betona i jedna, težinom vrlo lagana, ali za inženjera značenjem teža od silnih tona čelika i betona - crveno-bijela krunica. U most su je ugradila dvojica hrvatskih inženjera, Ivica Granić i Franko Berović.
I svojim činom grandioznom projektu izgradnje mosta, koji je Hrvatsku učinio jedinstvenom, dali osobni pečat. Ili, kako je Ivica Granić, čovjek koji osobito štuje svoju vjeru, rekao za Hrvatski katolički radio - bio je to čin zbog kojeg će svojoj djeci jednoga dana moći reći kako su male sitnice "važne kao i ljudi oko nas".
Pogled na Pelješac
Inženjer iz Metkovića imat će brojno slušateljstvo. Ivica Granić čovjek je u drugoj polovici tridesetih i otac je petero mališana, niti jednog starijeg od osmoškolske dobi. Praktični je vjernik i ugrađivanje krunice u pilon megaprojekta za njega je imalo osobnu emotivnu važnost. Koliku, govori i podatak da je to učinio bez znanja strogih kineskih šefova, za koje bi njegov čin ostao tajna da priču nije objavio na društvenoj mreži.
Nadzorni inženjeri koji su znali to su odobrili. Potom je o krunici u pilonu mosta govorio i za Hrvatski katolički radio, ne razmišljajući kako je, ma kako to mala, ali simbolički velika i intimna priča bila, trebala dozvola kineske kompanije koja gradi Pelješki most da bi je se ispričalo javno. Za svaku javno izgovorenu riječ treba blagoslov Kineza.
Krunicu koju su on i kolega Berović stavili u jedan od najviših pilona mosta, visine 100 metara, Graniću je poklonila prijateljica. Radi se o domovinskoj krunici s križem kneza Branimira koja ga je zbog biserno bijelih i crvenih zrnaca podsjetila na hrvatsku šahovnicu. Uz Branimirov križ, na krunici se nalaze i Gospine slike iz hrvatskih i bosanskih marijanskih svetišta.
Želja za ugradnjom mu je bila tolika da nije birao ni dan ni sat kad će to napraviti jer, da je birao, sigurno ne bi izabrao hladno siječanjsko jutro kad se temperatura spustila ispod nule, a hladan zrak ledio krv u žilama. S visokog je pilona pucao pogled na Pelješac i Neretvanski kanal, sve do Neuma.
Čelik i beton
"Predložio sam kolegi Beroviću da se popnemo na vrh pilona S7, koji se nalazi sto metara nad morem, te da se pomolimo i stavimo krunicu kao jedan mali znak Božje prisutnosti u tome što radimo. To smo napravili prije godinu dana i nekako se nismo htjeli time hvaliti. Ali, evo, kako sada radovi idu svom kraju, prisjećao sam se tih nekih trenutaka i primjećujem koliko je taj most oslikan i sniman sa svih strana, u kontekstu čelika i betona kojeg radimo, recimo, a meni su se ljudi učinili bitnijima. Toliko je bilo hladno da smo se smrzli", rekao je Granić za HRK, prije nego što se, nakon upozorenja iz kineskog poduzeća o pravilima komunikacije za medije, prestao javljati novinarima. Iako, ljubazno je odgovorio na poruku Jutarnjeg lista i uputio nas na izvođača, tvrtku CRBC, za dozvolu.
Ljudi koji poznaju Granića govore o čestitom čovjeku, vrlo staloženom, koji govori mirnim glasom, "tonom poput svećenika". I njegov post, kojim se "razotkrio" javnosti, u istom je tonu.
"Od mostova, važniji su ljudi. Od ljudi, važniji je On, Stvoritelj svega. A Njemu je važno da svi mi, u malim i jedinstvenim okolnostima vlastitih života, radimo na proslavi Njegovog kraljevstva na zemlji. Danas sam sretan, zbog svih divnih ljudi kojima me okružio u zadnje 3,5 godine kroz koje smo skupa spajali Hrvatsku. I još ćemo to činiti sljedećih nekoliko mjeseci. Za vas putnike i za ovo malo trenutaka u povijesti, koji su nam darovani. Franko Berović, svaka čast! Jesmo se smrzli onaj dan na vrhu pilona S7, al' neka!" napisao je Ivica Granić u svojoj Facebook objavi 28. siječnja.
Domovinska krunica kreacija je Anđine Markić, vlasnice knjižare kršćanskog sadržaja u Zadru.