GLAVNI AKTERI O UTRCI ŽIVOTA

TKO SU VETERANI RATA ZA AGROKOR Nakon svih afera savjetnici izvanrednog povjerenika za Agrokor otkrivaju kako je tekla bitka za 60.000 radnih mjesta

Tomislav Marić i Marko Delić
 Darko Tomas / CROPIX

Vjerovnici Agrokora s velikom većinom od 80,2 posto izglasali su i prihvatili nagodbeni prijedlog Izvanredne uprave te time omogućili novi početak posrnulog diva koji je prije samo 16 mjeseci prijetio potpunim kolapsom hrvatskoga gospodarstva. Početkom 2017. sve su se teže mogli sakriti problemi u Agrokoru i Vlada je odlučila poduzeti akciju za spas kompanije sa 60 tisuća radnih mjesta.

Krajem veljače prošle godine u Vladu na sastanak o krizi u Agrokoru pozvani su financijski stručnjaci Ante Ramljak i Tomislav Matić iz Texo Managementa, Branimir Bricelj iz Altera Corporate Financea, Tonći Korunić iz InterCapitala na prijedlog HDZ-a i Zoran Besak iz Etične banke na prijedlog Mosta. Počeli su raditi na analizi stanja, razrađivati moguće scenarije, što se može napraviti, koji mogu biti prvi koraci, kako spasiti kompaniju koju je njezin vlasnik nakon skoro 30 godina doveo u stanje glavnog generatora nelikvidnosti u cijeloj zemlji... Sastanci u istom sastavu nastavili su se tijekom ožujka, a Ramljak, Matić, Bricelj, Korunić i Besak u svojim su domenama davali mišljenja na dijelove zakona Lex Agrokor iz perspektive tržišnog postupka financijskog restrukturiranja. Naime, važno je bilo da zakon bude operativan, da dinamika i provedbeni elementi zakona maksimalno oslikavaju situaciju na tržištu. Taj su posao radili volonterski do 31. ožujka, a priznali su kako je poziv Vlade s profesionalnog stajališta golema referenca u njihovoj branši te se takvi pozivi ne odbijaju.

Agrokor je uz blagoslov najvećeg vjerovnika Sberbanka 3. travnja na čelo kompanije doveo bankarskog savjetnika Antonija Alvareza iz ugledne kompanije Alvarez & Marsal, ali on je na čelu Agrokora bio samo sedam dana - za honorar od čak 11,2 milijuna kuna.

Poziv iz vlade

Naime, u međuvremenu je, 6. travnja, Sabor izglasao Lex Agrokor, a na iznenađenje svih, Ivica Todorić svojim potpisom aktivirao ga je već sljedeći dan, 7. travnja. S potpisom je mogao otezati danima, mjesecima, a postojala je i mogućnost da se vjerovnici sami dogovore bez aktivacije zakona.

Kako smo čuli i iz njegovih prijašnjih javnih istupa, Ante Ramljak pozvan je iz Vlade u nedjelju 9. travnja ujutro, a već u ponedjeljak 10. travnja ujutro je predstavljen kao povjerenik na konferenciji za novinare koju je gledala cijela Hrvatska. Budući da je u Hrvatskoj malo tržište ljudi koji imaju međunarodno bankarsko iskustvo, a Agrokor je primarno bio međunarodna financijska kriza jer je po iznosu 90 posto vjerovnika iz inozemstva, za ovaj posao bili su nužni ljudi koji imaju upravo takve referencije i razumiju lokalnu situaciju.

Nakon što je angažiran, Ramljak je Matića, Bricelja, Korunića, Besaka, Marka Delića i druge financijske savjetnike, koje je dobro poznavao, nazvao u nedjelju 9. travnja popodne, rekao im da je prihvatio ponudu te da od sutra rade zajedno.

Ramljakov tim

Do danas je zapravo ostalo nepoznato što su radili i tko su sve bili ljudi iz najužeg tima izvanrednog povjerenika za Agrokor Ante Ramljaka i zatim Fabrisa Peruška, koji su najzaslužniji za postizanje nagodbe, odnosno za spas najveće hrvatske kompanije sa 60 tisuća zaposlenih i 77 tvrtki koje je obuhvatio Lex Agrokor, a od kojih čak 47 nije bilo solventno, te sa oko pet tisuća vjerovnika čiji je dug dosegao iznos od 58 milijardi kuna.

Iako je u jednom trenutku Agrokor angažirao čak 141 savjetnika, njih desetak od prvoga je dana svakodnevno radilo u timu obojice povjerenika.

U travnju 2017. Ramljak je predstavio svoj tim u kojemu su bili tri investicijska bankara - Branimir Bricelj, Marko Delić i Tomislav Matić, tri zaposlenika Agrokora - Vladimir Bošnjak, Luka Cvitan i Anja Linić Sikavica, pravni savjetnik Boris Šavorić te PR stručnjakinja Kristina Laco.

Branimir Bricelj suvlasnik je financijske tvrtke Altera Corporate Finance. Radio je u jednoj od vodećih globalnih investicijskih banaka Lazard London, bio je direktor korporativnog razvoja Plive, potpredsjednik korporativnog razvoja američke farmaceutske kompanije Dava Pharmaceuticals u SAD-u, a u britanskom Lamda Partnersu u Londonu bio je operativni direktor za Alapis, najveću grčku farmaceutsku kompaniju.

Marko Delić, uz Bricelja suvlasnik tvrtke Altera Corporate Finance, neovisni je investicijski bankar s međunarodnim iskustvom. Rođen je 1972. u Zagrebu, studirao je, diplomirao i magistrirao u Engleskoj, 1995. zaposlio se u Raiffeisen banci gdje je bio do 1998. kada u Londonu dobiva posao u Chase Manhattan Bank, koja poslije postaje JP Morgan, gdje je deset godina upravljao ključnim transakcijama u investicijskom bankarstvu za Mađarsku, Sloveniju i Hrvatsku, među kojima je priprema izdavanja dionica HT-a, prodaja HT-a, Ine, Plive, PBZ-a, Zabe, Riječke banke, OTP banke… Sa svojim timom iz JP Morgana 2008. je prešao u Deutsche Bank u Londonu gdje je pokrivao investicijsko bankarstvo za Srednju Europu, Izrael i Tursku. Tvrtku Altera osnovao je s Briceljem 2012. godine.

Tomislav Matić partner je u tvrtki Texo Management za koju je do travnja 2017. radio Ante Ramljak, što je bio glavni povod za napade na bivšeg izvanrednog povjerenika. Rođen je 1971. u Tomislavgradu, u Zagrebu je pohađao osnovnu školu i MIOC, a 1994. završio je studij poslovnog upravljanja na University of North Carolina at Chapel Hill. Na početku karijere je dvije godine radio u Odjelu za korporativne financije u investicijskoj banci Morgan Stanley u New Yorku, završio je MBA studij na Harvardu 1998., a na poziv Bože Prke postao je posebni savjetnik u Ministarstvu financija. Prku je kao ministar brzo naslijedio Borislav Škegro s kojim je Matić nastavio suradnju pa je sa Škegrom i partnerima 2003. osnovao tvrtku za upravljanje rizičnim kapitalom Quaestus Private Equity, a 2007. Quaestus Savjetovanje i Quaestus Invest. Nakon razdruživanja s Quaestusom, 2013. godine pokrenuo je posao u Texo Managementu.

Vladimir Bošnjak radio je na Zagrebačkoj burzi, u investicijskoj banci CAIB, bio je direktor u Hypo Ulaganjima, a od sredine 2016. u Agrokoru je bio izvršni direktor za strategiju i tržište kapitala.

Smjena

Luka Cvitan školovao se na Cambridgeu, a u Agrokoru je bio od 2007. godine. Do ulaska u tim izvanrednog povjerenika bio je projektni menadžer u Udjelu za strategiju i tržište kapitala, u kojem mu je šef bio Bošnjak.

Anja Linić Sikavica karijeru je počela kao asistent direktora veleprodajnog centra u Konzumu 2000., bila je asistent direktora Ureda za odnose s javnošću, a od 2002. je direktorica Ureda za odnose s javnošću.

Boris Šavorić partner je u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri, bio je vođa odvjetničkih timova u preuzimanju kompanija u Hrvatskoj i pravni savjetnik mnogim multinacionalnim kompanijama u privatizaciji.

Kristina Laco na milanskom je Bocconiju magistrirala međunarodnu ekonomiju i menadžment, direktorica je i partnerica u Komunikacijskom uredu Colić, Laco i partneri.

Već nakon mjesec dana tim izvanrednog povjerenika napustio je pravni savjetnik Boris Šavorić, u prosincu 2017. otišli su Tonći Korunić i Luka Cvitan (koji nije u rodbinskoj vezi s nekadašnjim glavnim državnim odvjetnikom), a krajem veljače 2018. ostavku je dao povjerenik Ante Ramljak. Ramljaka su, poznato je, zamijenili Fabris Peruško i Irena Weber, a nakon Šavorića pravni savjetnik postao je Tin Dolički, “koji je napravio nevjerojatno mnogo, puno puta iznenadio nas je jednostavnim a genijalnim rješenjem koje samo on vidi, poput dodavanja Luke Modrića na nogometnom terenu”, smatraju njegovi kolege iz tima.

Već dva tjedna od formiranja provedbu postupka restrukturiranja preuzela je američka tvrtka Alix Partners čije su aktivnosti koordinirali Alastair Beverage, glavni project management officer, i Rainer Bizenberger, zadužen za cash management. Oni su imali krovnu ulogu koordinatora svih drugih savjetnika, među kojima su bili i Gijs de Reuver iz investicijske banke Houlihan Lockey, Leo Plank, partner u odvjetničkoj tvrtki Kirkland & Ellis, te Goran Horvat, partner KPMG-a za Hrvatsku.

Razmjeri krize

U travnju 2017., u trenutku kad su Ramljak i njegov tim došli u Agrokor, sustav koji je godinama imao uhodane tokove praktički se zablokirao. Otišla je Uprava i bez Todorića više nije bilo internog ustroja kompanije. PIK Vrbovec nije radio: tamo je 2000 ljudi bilo bez posla. Tek se poslije saznalo koliki su bili razmjeri krize jer je Todorić sve vješto skrivao. Na farmama nisu imali ni za hranu pa su životinje počele ugibati od gladi. Samo za vikend uoči aktivacije Zakona o izvanrednoj Upravi uginulo je više od 300 svinja. U Jamnici tjedan dana nisu imali plastiku u koju će puniti vodu, u Ledu je proizvodnja također potpuno stala. U to doba godine sve operativne kompanije trebale su se početi pripremati za sezonu te u travnju, svibnju i lipnju bildati “stock” i puniti svoja skladišta jer u ljetnoj sezoni ne mogu proizvesti koliko tržište traži. “Stockout ratio”, mjera koliko nema robe koje treba biti u dućanu, uvijek je oko dva posto, a lani u travnju u Konzumovim je dućanima bio 25 posto. To znači da su police bile prazne. Istodobno su banke počele blokirati i dobavljače Agrokora koji su imali mjenice s regresnom obvezom na ukupno 3,5 milijardi kuna. I među njima je nastala golema, neviđena panika.

Ramljak je tog 10. travnja znao da ide u Toranj ili - kako je rekao svojim prijateljima - da ide u rat, i da će tamo sjesti u stolicu čovjeka koji je 30 godina vladao hrvatskim gospodarstvom.

Iz krugova oko Ante Ramljaka doznajemo da on i “savjetnici” ocjenjuju kako brojne pogrešne informacije i spinovi u medijima nisu objavljeni slučajno ili zbog neznanja, nego je to bila namjerno plasirana kampanja.

Počelo je spinovima da su Agrokor preuzeli “dečki iz CAIB-a” i “Škegrini ljudi”, a tako ih se pokušavalo predstaviti kao mračnu strukturu ljudi, povezanu isključivo materijalnim interesima. Ramljaku bliski ljudi kažu da je bilo upravo suprotno, da ih je okupio s jednim jedinim ciljem, a to je rješavanje najveće ekonomske krize koja je Hrvatsku ikada pogodila.

Čim je imenovan, Ramljak je odmah oformio tim, koji se prvo upoznao sa stanjem, počeo istraživati koliko ukupno ima duga, kome se duguje, koliko duga se može podnijeti i kako 77 tvrtki u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji može poslovati. Odmah su počeli raditi po 20 sati dnevno, u Tornju su svaku noć bili do 4 ujutro i vraćali se već u osam, opisuju insajderi najvećeg konzultantskog posla u neovisnoj Hrvatskoj. Oni su sigurni da nije bilo nikakve protupravne koristi od toga što Ramljakova odjava iz Texo Managementa zbog takve situacije nije bila napravljena na vrijeme.

“Tko je imao ikakvu protupravnu korist od toga? Jedino država jer su i Agrokor i Texo u travnju 2017. Ramljaku platili doprinose”, kaže Tomislav Matić.

Kada su se Ramljak i njegov tim okupili u Agrokorovu tornju 10. travnja popodne, shvatili su da je za četiri dana Veliki petak i da dotad zbog psihološkog efekta pošto-poto moraju pronaći novac za plaće i gašenje drugih “požara”. Već taj dan imali su prvi sastanak s deset bankara, a nakon dva dana pregovora usredotočili su se na četiri najveće domaće banke s kojima su u rekordnom roku od samo tri dana, 13. travnja, dogovorili kredit od 80 milijuna eura i tako pokrenuli cijeli sustav.

Bez ugovora

U prvom tjednu Agrokor je pokrenuo i izbor glavnog međunarodnog konzultanta te im se na njihov poziv već 12. travnja sa svojim ponudama javilo šest međunarodnih savjetničkih tvrtki: Alix Partners, McKinsey, Roland Berger, Boston Consulting Group, EY i KPMG. McKinsey i Alix Partners bili su bolji od drugih, jedini su ispunjavali sve uvjete i vidjelo se da znaju što rade. Alix nije bio najjeftiniji, nego drugi ili treći najskuplji, ali je njihova ponuda bila najkvalitetnija i najcjelovitija.

Na prvi pogled može izgledati čudno i sporno da su birali tvrtku koja je zatim angažirala njih. No, cijeli je tim od prvoga dana počeo danonoćno raditi, niti ne razmišljajući o svojim ugovorima. Tada nisu znali da će biti angažirani kao podizvođači budućeg međunarodnog savjetnika jer im je bilo logično da ih angažira Agrokor. Prva dva tjedna radili su bez ugovora, a naposljetku su ih krajem travnja potpisali s Alixom.

Tako je došlo do ključnog koraka: u subotu 15. travnja, nakon što je Agrokor dobio kredit od 80 milijuna eura i prodisao, jedan od angažiranih - Delić - poslao je prvi i jedini mail sa sažetkom o dojmovima i ocjenama nakon razgovora sa šest kandidata za savjetnika, u kojem je napisao da su McKinsey i Alix impresionirali.

Ministarstvo gospodarstva moralo je potvrditi savjetnika i oni su članove tima pritiskali zahtjevom da se to napravi što prije. Na preporuku tima, Ramljak je odlučio da će to biti Alix Partners. Kada su izabrani, Alix je o detaljima počeo pregovarati s Pravnom službom Agrokora. Tada su prvi put rekli da imaju običaj u velikim projektima poput ovoga uzeti lokalne savjetnike kao podizvođače i pitali su domaće članove tima jesu li ugovorno riješeni te postoji li mogućnost da ih se angažira. Svima se svidjela ideja da to neće ništa dodatno koštati Agrokor jer će ih Alix plaćati iz njihova već definiranog honorara. I to je zapravo ključna činjenica: ako ih angažira Alix, neće biti novog troška za njihov angažman. Osim toga, procijenili su da će kao dio tima jedinog savjetnika kojeg zakon prepoznaje imati veću kontrolu nad procesom. Dakle, Alix je, umjesto nekoliko hiperskupih stranaca, angažirao veći broj puno jeftinijih Hrvata i svi su bili zadovoljni. Domaći su ljudi odmah počeli raditi po 20 sati dnevno i nisu, kažu insajderi, stigli razmišljati o finesama iz kojih su se poslije počele stvarati afere.

Triput jeftiniji

U neformalnim razgovorima članovi tima sigurni su kako je nekim ljudima bilo u interesu da ne dođe do nagodbe pa je pokretanje afera bilo detaljno pripremljeno i isplanirano.

“Ja bih i danas ponovno napisao takav mail jer u njemu sadržajno nema ničega što je na bilo koji način kontroverzno”, povjerio se ovih dana prijateljima Marko Delić.

Prema mišljenju mnogih stručnjaka, izbor Alix Partnersa bila je dobra odluka jer je ta kompanija cijelom procesu dala kredibilitet, pogotovo u odnosu na strane vjerovnike Agrokora.

Osim tri hrvatska stručnjaka i dva svoja partnera u timu Vladina povjerenika, Alix je u Agrokoru angažirao 15 do 20 svojih zaposlenika iz ureda u Londonu, Münchenu i Berlinu, koji su u Zagrebu bili od ponedjeljka do petka.

U konzultantskim krugovima vlada mišljenje da je priča o savjetničkim honorarima bio ciljani napad osmišljen na vrlo ružan način.

Naime, poznato je da su naknade za restrukturiranje najveće u poslu financijskog savjetovanja, što je i logično zbog kompleksnosti posla. Ukupni trošak svih savjetnika, a angažirano je bilo 19 tvrtki i 141 osoba, Agrokor je stajao oko 500 milijuna kuna. To je nešto više od jedan posto duga Agrokora, a prosjek naknada za takve poslove inače je oko tri posto duga, dakle - po uzusima financijske struke, savjetnici su teoretski radili za jednu trećinu prosječnih honorara u ovakvim poslovima. Satnica stranih konzultanata iznosi između 500 i 600 eura, a prosječna satnica domaćih iznosi 218 eura - ako se računa da rade po osam sati pet dana tjedno. Insajderi kažu da članovi tima nikad nisu radili manje od deset sati, a u prva tri mjeseca i po 20 sati dnevno. Tvrdi se kako za tri puta skupljim stranim konzultantima ne zaostaju ni po znanju, ni po sposobnosti, ni po iskustvu.

Postoji i mišljenje da savjetnika nije bilo previše, nego ih je čak nedostajalo. Za primjer, imali su 12 tisuća tražbina, 5800 vjerovnika i zakonski rok od dva mjeseca da ih sortiraju, provjere njihovu vjerodostojnost, računovodstveno usklade te prihvate ili ospore. Samo to bio je golem posao za koji je bila potrebna vojska ljudi, a njegov najveći dio odradila je lokalna podružnica KPMG-a, predvođena Goranom Horvatom.

Savjetnici izvanrednog povjerenika maksimalno su se potrudili da se sačuvaju dobavljači i njihova radna mjesta pa je kroz postupak dobavljačima isplaćeno 500 milijuna eura prije postizanja nagodbe, što se nikada ni u jednoj predstečajnoj nagodbi u Hrvatskoj nije dogodilo. U tom paketu isplatili su sve dugove OPG-ima. Svima koji su sudjelovali u postupku jasno je da je to bila manje bankarski, a više domoljubno motivirana odluka. Jer, kažu, Konzum je mogao kupovati salatu od nekih drugih ljudi, a ne od tih OPG-a koji su s financijskog aspekta za sustav Agrokora bili apsolutno nebitni.

Krive informacije

U svom prvom velikom intervjuu u Jutarnjem listu prošle godine Ante Ramljak poslao je vrlo razumne poruke Sberbanku, no oni su imali krive informacije o njegovim namjerama. Iako je znao da mu predstoji najveći poslovni izazov s kojim se suočio u životu, u svojim izjavama prema Sberbanku uvijek je bio odmjeren. Usprkos činjenici da je donio odluku da se najvećoj ruskoj banci ospore potraživanja, s njima je nastavio pregovore koje je Fabris Peruško svojom mirnoćom uspješno završio do kraja.

Krajem veljače 2018. Ante Ramljak odlučio je otići kada je procijenio da bi nastao još veći “kraval” jer bi se još više pumpale razne afere. S druge strane, znao je da je arhitektura nagodbe gotova i da proces, koji je cijelu veljaču stajao, može ponovno pokrenuti samo svojim odlaskom.

Sa stajališta procesa, bila je to taktička odluka kojom su se povećale šanse da se nagodba dogodi.

Nakon odlaska Ante Ramljaka novi povjerenik Fabris Peruško i njegova zamjenica Irena Weber nastavili su istim putem kojim je krenuo Ramljak, iako imaju različite stilove. Fabris Peruško i Irena Weber pametno su procijenili da zadrže sve savjetnike koji su zapravo “složili” nagodbu te da se moraju osloniti na posao koji su oni dotad radili.

No, kako su ostali savjetnici mjesec dana bili mete napada koji je rezultirao Ramljakovim odlaskom, bilo je normalno da su se u to vrijeme osjećali nesigurno. Usprkos tome, danas kažu kako su cijelo vrijeme osjećali podršku Vlade.

Ravnateljica Ekonomskog instituta, Maruška Vizek, krajem svibnja 2018. izjavila je da bi se bez državne intervencije Agrokor riješio u šest mjeseci i da je politika pljunula na struku.

Financijaši podsjećaju kako je u Agrokoru bilo 47 nesolventnih tvrtki za stečaj. Pitaju postoji li jedan jedini stečaj, čak onaj malenih tvrtki s tri do pet zaposlenih, koji se riješio u šest mjeseci? Oni smatraju kako bi, da nije do svega ovoga došlo, HBOR nekoliko stotina milijuna dao direktno Todoriću, država bi bila “upecana” i stalno bi mu “keširala” kao što puste milijarde “kešira” za brodogradilišta i petrokemije. To bi bio najizgledniji scenarij dok država u nekom trenutku više ne bi željela davati novac, jasno je i onima koji nemaju simpatije prema Ramljaku i njegovu timu.

“Ivica Todorić u Agrokoru je angažirao sve najbolje savjetničke tvrtke na svijetu, a problem je bio što nije slušao. Da je prije nekoliko godina prihvatio da ima problem i da je pokušao prodati neke dijelove kompanije, danas bi bio vlasnik neke umanjene verzije Agrokora”, smatra dobar poznavatelj Agrokora, a takvo mišljenje prevladava i u medijima koji napadaju sve što je postignuto u nagodbi.

“Savjetnički posao ovakve kompleksnosti i važnosti dobiva se jednom u životu. Prosječno restrukturiranje kompanije ovakve veličine, a ne i kompleksnosti, traje tri, četiri, pet godina. Ništa se ne može uspoređivati s ovim”, sigurni su Marko Delić i Tomislav Matić koji smatraju da su nagodbu u postojećim uvjetima postigli na najbolji mogući način i u rekordnom roku.

Vladin povjerenik i njegov tim u Agrokoru su potrebni dok se poslovanje ne prebaci na potpuno novu tvrtku. Agrokor će se zatim likvidirati, što može biti gotovo za nekoliko tjedana, ali i za nekoliko godina. Nakon svega, i usprkos svemu, sačuvano je 60 tisuća radnih mjesta i Hrvatska nije doživjela gospodarski i financijski slom koji su mnogi očekivali, a neki i priželjkivali.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. srpanj 2022 23:02