Mladi iz Križnice imaju po dva automobila. Jednim, registriranim, voze se po Pitomači, drugi je uglavnom bez registracije i služi im da noću, od obale Drave, Lozićevim putem dođu do kuće. Od jednog do drugog vozila kratko prošeću. Visećim mostom, 15 metara iznad brze Drave, dugačkim 250 metara. Pritom riskiraju glavu, na klimavom most koji se njiše kad je vjetrovito, a i daske nisu najnovijeg datuma. Znak na početku obiju strana mosta upozorava da je korištenje isključivo na vlastitu odgovornost.
Nema ih puno. Mladih. Ni stanovnika Križnice uopće, tek ih je 63. Da iz svojega sela dođu do ostatka Hrvatske, ne mogu nego preko mosta ili skelom.
Križnica je hrvatsko selo u Podravini, desetak kilometara od Pitomače. Jedino je selo na općinskom području s lijeve strane Drave. Selo okružuje granica s Mađarskom, zapriječena žilet-žicom. Još 2011. godine tu je živjelo 128 stanovnika, broj se danas prepolovio. Nije se ljudima dalo da rađaju djecu ili pokapaju mrtve oviseći o skeli, pa su otišli. Koji su ostali, navikli su se na izolaciju.
Ipak, bude li usvojen prijedlog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.- 2026., do Križnice će se i dalje ići skelom, ali novim modelom. Preko Drave će ići skela veća površinom od ove koja vozi posljednjih desetljeća. Nosivost će biti 30 tona i skelu će pokretati elektromotor.
Danas je, u trećem desetljeću 21. stoljeća, skela za Križnicu na ručni pogon.
O mostu za cestovni promet dugačkom 135 metara i širokom devet metara svako se malo iznova govori. U studenome 2013. godine lokalni su mediji pisali da će most "uskoro". Spominjao se most i početkom godine pa iznova šutnja. Investitor, županijski ŽUC, od županije je tada dobio lokacijsku dozvolu. "Ovo je značajan korak prema građevinskoj dozvoli i izgradnji mosta", pisali su lokalni mediji. Sljedećeg koraka do danas nema. Obje su godine, 2013. i ova, godine lokalnih izbora.
Dravom plovi stara skela, nova je dio Nacionalnog plana.
Da bi djeca otišla u vrtić ili školu, radnici na posao, dvojica skelara moraju dobro uprijeti da pogurnu skelu, kormilare njome i sigurno je zaustave na drugoj obali. Za sve to valja biti jakih mišića i prilične spretnosti.
U opsežnom dokumentu Nacionalnog plana oporavka, na 303. stranici, od njih 1016, piše da je "skela potrebna zbog mobilnosti lokalnog stanovništva jer je jedina prometna veza između Križnice i središta općine, Pitomače".
Skela je za Podravinu ono što će Pelješki most biti uskoro za jug Hrvatske. Jedina direktna veza s ostatkom države.
Bude li plan potvrđen, nova, moderna skela preko Drave prve bi putnike prevezla za godinu i pol u listopadu 2022.
Jedinu osmoškolku iz Križnice, Leu Čor (9), koja se svakodnevno na putu do škole i natrag mora voziti skelom, pitali smo bi li željela da se tu sagradi most. "Ne bih", kratka je i jasna. Od desetak sugovornika, devetero misli kao i ona. Neka im skele. Ovo malo ljudi što ih je ostalo u Križnici naviknulo se na izolaciju. No, veća i bolja, sigurnija skela dobro bi im došla.
Nekad je školarce na obali čekao školski autobus, Leu u školu vozi djed.
U Križnici njezinih vršnjaka nema, ali Lei to ne smeta. U selu je samo pet mještana mlađih od nje. Najmlađoj stanovnici su dvije i pol, najstarija je Zlata Sakač sa 89 godina.
- Ne bih voljela živjeti negdje drugdje. Tu mi je lijepo. Volim se sama igrati sa životinjama - kaže Lea.
Lein djed, Emil Čor (63), cijeli je život proveo u Križnici. Umalo je postao vojni pilot, ali već je četvrt stoljeća skelar. Vjeruje da bi nova skela puno značila za ovaj kraj.
- Nekad nas je tu bilo 527 stanovnika, danas nas je 63, od kojih je 20-ak starije od 80 godina. Od 1932. do 2010. godine imali smo i školu. U moje nas je vrijeme bilo 36 u razredu. I nismo za mladosti jednom prešli most automobilom. Fićo i peglica išli su bez greške. Danas je sa svake strane mosta pješačka rampa. Prve su daske durale 30 godina. Prije četiri su ih godine promijenili, a zamijenjene su i sajle - kaže Emil Čor.
Skela Križnica u 2019. godini ostvarila je oko 15.200 prelazaka i promet od 47.000 putnika i 30.000 vozila. Lani je Dravu skelom prešlo 46.570 putnika i 30.000 vozila. U budućnosti se, zbog sve većeg broja turista, očekuje povećanje prometa. Križnica je poznata kao turističko, ribolovno i lovno odredište.
- Skela vozi svaki sat cijelu godinu i za vrijeme dnevne vidljivosti. Ukupne je nosivosti 20 tona s dozvoljenim opterećenjem većim od 10 tona. Iz sigurnosnih je razloga lani smanjeno na četiri tone. Izgrađena je 1975. godine, a pogon je osiguran putem viseće sajle i kormila te kao pomoć u kretanju koristi se izvanbrodski motor. Ne vozi ako je voda preniska ili previsoka - ispričao nam je skelar Spomenko Cetin.
Skela kojom prelazimo Dravu nekoliko je puta bila na remontu. Popravci su skupi i ne isplate se, ali izbora nema. Nedavno su zamijenjene sajle, pod i kompe. Zbog "nepredviđenih radova", od 23. ožujka do 1. travnja skela nije vozila.
Skelom se ide u vrtić, u školu, na posao. Kad se nešto gradi, kamioni idu prazni, materijal se vozi u navratima.
Spomenko ima kćer srednjoškolku, Spomenku, kojoj je ovo zadnji mjesec, prije mature, da skelom ide u školu. Spomenko sumnja da će djevojka ostati u Križnici. Nitko, kaže, već dugo nije ostao kad je maturirao.
Umjesto da idu skelom, hrabriji vole prošetati mostom. Iako nam skelari kažu da našu percepciju hrabrosti većina ne dijeli.
- Više je onih koji se boje skelom pa izabiru most, nego obrnuto - smije se Spomenko Cetina.
Most je izgrađen 1968. godine, autor je Matej Meštrović, "otac" vukovarskog vodotornja. Most nikad nije dobio uporabnu dozvolu. To znači da, ne vozi li skela, Lea ne mora u školu.
Liječnik Radovan Galešević kaže da viseći most nije nimalo praktičan za noćnih liječničkih intervencija.
- Pozovemo li skelara, uvijek dođe i preveze ako je hitni slučaj. No, nekad procijenimo da nema vremena za čekanje, pa krenemo mostom. Neću zaboraviti kad smo gospođu od 120 kila na nosilima žurno prenosili - kaže liječnik. I rodilju su prije pet godina usred noći prenijeli preko mosta.
Liječnik je donedavno u Pitomači, pune 32 godine, liječio Križničane, od odlaska u mirovinu im je susjed. Rodom je iz Šibenika.
- Uz Križnicu me vežu priroda i ribolov - kaže. U selu bih volio vodovod, kanalizaciju, dobar televizijski i radiosignal, dobru internetsku i telefonsku vezu. Homebox za internet najbolje mu "lovi" signal u - ormaru.
- Radiosignal tražiš, imaš sreću ako ga nađeš. Supruga ima signal na tri mjesta u kući. Ne možeš tu očekivati da će mladi ostati. Online nastava je bila muka - kaže.
Križničani desetljećima piju flaširanu vodu. Njihova iz bunara puna je željeza. Tu u Križnici perilice se rashoduju i kupuju nove svakih nekoliko godina.
Selo danas ima 63 stanovnika. Isto toliko otprilike je i vikendaša. Uz obalu Drave su drveni stolovi s klupama, interpretacijske ploče, uz suprotnu je obalu privezan turistički brod. Vlasnik ga je kupio neposredno prije pandemije i nije ga stavio u promet.
Čeka bolja vremena.
Iako, dolaze turisti. Raj je to za ribiče. Križnica je danas u sastavu Regionalnog parka Mura-Drava. Ovdje Drava na malom prostoru čini meandre u velikim zavojima kakvih nema od Austrije do ušća u Dunav. Križnicu zovu posljednjim panonskim otokom.
Selo ima dva restorana, Dravsku ižu i Ribičku klet na Ranču Rengel, čije su kuhinje nadaleko hvaljene. Ribička klet ima sobe za najam, bazen u dvorištu. Za našeg su posjeta na ručak stigli bankari s lokalnim poduzetnikom. Gospođa Mira Rengel spremila im je fiš sa širokim rezancima, Drava je tu bogata ribom. Ima štuke, soma, smuđa, šarana, amura, babuški...
I predsjednik Mjesnog odbora Križnice je skelar.
Josip Sesvećan na skelu je došao nakon tragedije u obitelji. Njegov je brat bio skelar, jedne se noći po povratku iz noćnog provoda svojim fićom odvezao u smrt. Sletio je u Dravu, u neposrednoj blizini skele na kojoj je danju radio. Na skeli ga je naslijedio brat.
Skela do Križnice u nadležnosti je lokalnog komunalca, Komunalno Pitomača. Skelarima plaćaju 4300 kuna plus za gablec i "cipelarinu". Ukupno nešto manje od pet tisuća kuna. Stjepanu Sesvećanu najviše nedostaju slobodne nedjelje.
- U 25 godina ima oko tisuću i dvjesto nedjelja. Tisuću od njih sam odradio. Radnim danima, sad u proljeće, radimo od 6 do 19, uskoro kreće ljetno radno vrijeme, do 20 sati - govori nam.
Preko vikenda skela mora i po četiri puta u sat vremena s jedne obale na drugu. Jer gužva je, a na skelu stane sedam automobila.
Policajci sve manje blagonaklono gledaju na neregistrirane automobile u Križnici. No, ista je praksa otkad je automobila. Ništa se u Križnici nije promijenilo. Osim što je jedan milenij zamijenio drugi. Skela na ručni pogon i dalje je tu.
Na mjestu gdje je nekoć bilo predviđeno groblje prije dva su desetljeća izgrađeni apartmani. Posla ima, u pandemiji i više nego prije.
Ivan Lovrenčić ima dvadeset i koju, spreman je za izlazak na neku od terasa u Pitomači. Do skele će Audijem, a s one ga strane Drave čeka drugi automobil iste marke.