Najgore mi je bilo ljeti, za Veliku Gospu. Mater bi me odjenula u finu haljinicu s volančićima i po zvizdanu smo moj brat i ja morali na drugi kraj sela, na misu. Bili smo jedina djeca među uglavnom starijim ljudima u pašmanskoj crkvi. I natjecali smo se, izmjenjujući se iz godine u godinu, tko će izražajnije čitati o trudnoj ženi zaodjenutoj Suncem koja susreće strašnoga zmaja. Godine su osamdesete prošlog stoljeća, Velika Gospa je katolički blagdan koji se neprimjetno obilježava u malom dalmatinskom mjestu. Nitko od naših prijatelja nije išao na misu.
Naš djed, koji je pjevao u crkvi sjedeći kraj oltara, to je od nas očekivao - o tome se nije moglo pregovarati, iako je lokalni blagdan bio Mala Gospa. Kako se ona obilježava početkom rujna, a mi bismo tada već bili u Zag...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....