"Ponizno stojim ovdje, svi znamo što se dogodilo, tko su počinitelji i da nitko za to nije odgovarao. Sramotno je da 30 godina niti jedan gradonačelnik nije došao ovdje. Želim živjeti u takvom gradu i Zagreb će biti takav gradu, gdje svatko tko živi tu osjeća da je ovo njegov dom, gdje nema diskriminacije niti po jednoj osnovi. Zagreb biti otvoren za sve i da će svi u njemu imati jednaka prava i mogućnosti", rekao je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, u programu komemoracije koju su organizirali Antifašistička liga RH i Srpsko narodno vijeće povodom tridesete godišnjice ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca, i to s Borisom Miloševićem, potpredsjednikom vlade RH, Miloradom Pupovcem, predsjednikom SNV-a, kao i aktivistima koji godinama na današnji dan posjećuju ovo mjesto.
Dana 7. prosinca 1991., Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović, pričuvni pripadnici MUP-a koji su u to vrijeme bili pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa, upali su u kuću zagrebačkog Srbina Mihajla Zeca. U pokušaju bijega je ustrijeljen.
Kako su, međutim, najprije pokušaju iznude, a potom i ubojstvu svjedočile njegova žena i kći, Marija i Aleksandra, tako su ih oteli, pogubili te leševe bacili u rupu za smeće kod Planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu.
Ubojstvo Aleksandre jedan je počinitelj opisao sljedećim riječima: "Ja sam stavio djevojčicu jedno dva-tri metra od njezine majke i od grabe i ostavio sam njene noge. Netko mi je rekao da joj vežem oči, uzeo sam komad plahte koji joj je bio visio oko vrata i zavezao sam joj oči. Kad sam joj zavezao oči, rekao sam da ispale samo jedan metak."
Boris Milošević, potpredsjednik Vlade, pozdravio je dolazak Tomaševića.
"Aleksandra Zec je bila dijete s Trešnjevke, likvidirana je zbog krivog imena i prezimena. Zločin je strašan jer je ubijeno dijete, jer su počinitelji oslobođeni, jer se dogodio u Zagrebu, u kojem su ljudi odvođeni u Paviljon 22. Važno je da gradimo društvo bez diskriminacije", poručio je Milošević, dok je Milorad Pupovac dodao kako je "obitelj Zec postala simbol stradanja nevinih ljudi u gradovima u kojima nije bilo rata".
