Dok javnost sablažnjavaju transkripti istrage koja razotkriva dijaboličnu vladavinu Milana Bandića, koja se može sažeti u devizu "nema džabe ni u stare babe", novi gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević upustio se u jedinstvenu političku avanturu: starim, prezrenim metodama svoga prethodnika - tajna imenovanja, davanje poslova "ljudima od povjerenja", ignoriranje javnosti - želi stvoriti novi model upravljanja. Pošten, transparentan i inkluzivan.
Prvi put je posrnuo kad je promijenio vrh uprave Zagrebačkog holdinga suprotno svim svojim izrijekom danim obećanjima o javnim natječajima. Na stranu to što mu razlozi nisu zvučali uvjerljivo, da mu je doista stalo do poštenja, mogao se strpjeti nekoliko dana, nego nisu bili ni zakoniti - upravu bira Skupština, a ne gradonačelnik iza zatvorenih vrata. U Skupštini ima većinu i nema sumnje da bi izgurao izbor svojih ljudi, ali ovim potezom Tomašević je pokazao simptom neodgovornog političara koji vlast tretira kao plijen, ne haje za proceduru, profesionalan i zakonit rad.
Em je Ratko Bajakić, novi član Nadzornog odbora, ujedno i član savjeta Možemo!, em se sad pokazalo da je posao ovjere prve Skupštine Holdinga dao Bajakićevoj sestri Ljubici Čaklović, koja je usto donatorica Možemo! pa ispada da joj vraća donatorski dug... Bitno da sve ostane u krugu pouzdane političke obitelji! Naravno da su vile, svile i kadife, zemljišta, čuda koje je vozačima i svojoj sviti osigurao Bandić nemjerljive u odnosu na 2075 kuna, koliko je Čaklović zaradila. Pa nije ni Bandić odmah zaplovio gusarskim vodama.
Za Tomaševića je nezgodno što s javnošću komunicira na isti odiozan način kao i HDZ i Bandić i sve one struje kad im se ne sviđaju pitanja. Sad je već previše primjera za to da bismo mogli reći da su to početničke pogreške, a ne pomanjkanje svijesti i sposobnosti kako treba upravljati javnim sektorom. Jutarnji list poslao je 17. lipnja pitanje Gradu je li angažirao Čaklović - nikakav odgovor do danas nismo dobili, kao da će potencijalna afera proći budu li se pravili da ne postoje.
Sjećate se kako je Tomašević 10. lipnja obznanio da je od pročelnika 27 gradskih ureda zatražio da do 15. lipnja dostave plan ušteda? Kakvu je poruku poslao? Da želi biti na čelu grada u maniri brižnog upravitelja koji će skrbiti o svakoj kuni i da će o tome izvještavati građane, jer se o njihovim kunama i radi. Kad je istekao taj rok, nazvali smo pročelnike da ih pitamo za plan. Nisu bili razgovorljivi pa smo 18. lipnja uputili e-mail Gradu, kao i Josipu Jagiću koji figurira kao glasnogovornik Možemo!. Muk. Zvali smo opet, slali još jedan mail. Tri tjedna poslije ni od službe ni od Jagića ni mu ni be.
Kakva je poruka? Da im se živo fućka što javnost misli, kao što se fućka i fućkalo mnogima, kao što se fućkalo i Bandiću. U gradskim uredima neslužbeno tvrde kako je taj Tomaševićev poziv bio samo igrokaz; neki se žale da ih nije primio ni na petominutni razgovor, da ih je otpisao neovisno o rezultatima njihova rada i da ga nije zanimao ni plan rada ni plan ušteda. Ako Tomašević ne želi da i prije sto dana građani pomisle da je njegov mandat "sjaši Kurta da uzjaši Murta", morat će se prisjetiti svojih obećanja.