“Ti, magarče jedan, tebi očito nitko nakon toliko godina nije rekao da se moji tekstovi ne krate?! A, kad si ga već kratio, nisi ga trebao kasapiti, mogao si to inteligentnije uraditi”. U tom je smislu krenula jedna nedavna, sasvim uobičajena jutarnja redakcijska konverzacija u Jutarnjem u kojem sam drugovao s Tobom, Tomo, posljednjih 20-ak godina. Nažalost, bila je to jedna od posljednjih rečenica koju si mi uputio prije no što si završio u krevetu iz kojeg više nisi ustao.
“Kao što se vidi iz priloženog, druže, a jako mi je drago da si primijetio, i Tvoji su “Pulitzeri” podložni kraćenju, u flašu od jedne litre ne stane litra i pol gemišta”, odgovorio sam Ti bez razmišljanja i iz prve, jednako otrovnim žalcem. Baš u Tvojem, židakovskom stilu. Aludirao sam, naravno, na jedn...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....