Ivan Lasić Gorankić, Hrvat iz Bosne, bio je nadređeni Josipu Perkoviću kada je u Njemačkoj likvidiran Stjepan Đureković. Lasić je 1983. bio šef savezne, II. Uprave Službe državne bezbednosti u Beogradu, a Perković na čelu iste, ali republičke Uprave u Zagrebu. Bivši učitelj u Lištici (Široki Brijeg), zapravo je koordinirao rad republičkih odjela koji su bili zaduženi za borbu protiv tzv. ekstremne emigracije. Bio je, što se ono kaže, na izvoru. Blizu tadašnjem stvarnom gospodaru svih tajnih službi u bivšoj Jugoslaviji, Titovom suborcu, rigidnom komunistu, slovenskom kadru Stani Dolancu. Znao je dobro odnose u Beogradu, način na koji su se donosile odluke, bio je pravi insajder.
U ljeto 1992., kada su nastali ovi iskazi, ispitivala ga je skupina oko bivšeg saborskog zastupnika HDZ-a Vice Vukojevića i Bože Vukušića, ključnog svjedoka njemačkog tužiteljstva na suđenju Perkoviću, koji su bili idejni začetnici notorne Komisije Sabora RH za utvrđivanje žrtava poraća. Njihov konačni izvještaj Sabor RH je hametice odbacio. Lasić je opisao jutro kada je u Beogradu, u svom kabinetu, doznao da je u Njemačkoj likvidiran Stjepan Đureković:
U uredu Stane Dolanca
“Čuo sam od Dolanca neposredno, kad samo otišao kod njega sa svojim šefom, podsekretarom za Državnu bezbednost. Prije toga dobio sam telefonski poziv iz SIP (Sekretarijat za inostrane poslove), od šefa njihove II. Uprave (obavještajna služba) koji se zvao Aleksić. On mi je rekao: ‘Imaš jednog manje! Evo ima ovdje jedan papirić pa ti ga šaljem odmah, ali uglavnom jedan manje’.
‘Tko je u pitanju?’ u čudu je pitao Lasić. ‘Ina direktor’, kaže Aleksić. Znao sam odmah tko je to kad je u pitanju emigracija: Đureković. Svejedno Lasić pita tog Aleksića: ‘Što je, kako, tko?’ Ovaj odgovara: ‘Pa valjda ti bolje znaš nego ja!’ Lasić ovakav odgovor objašnjava činjenicom da njegov sugovornik aludira kako po svojoj funkciji Lasić mora znati sve okolnosti operacije SDB-a iz Beograda oko Đurekovića. Svejedno, Lasić ga moli da mu pošalje taj papir i završava razgovor.”
Iznenađen odlazi do svog šefa Srđana Andrjevića, podskretara za Državnu bezbednost, prenosi mu vijest i ovaj mu kaže da je već vidio agencijske vijesti iz Njemačke u kojima se spominje identitet ubijenog Đurekovića. “Eto vidite, trebalo bi izvijestiti sekretara Dolanca.”
Tko što zna?
Iz ovog razgovora je jasno da Lasić ostavlja dojam osobe koja nema pojma da je poduzeta bilo kakva obavještajna akcija prema Đurekoviću zbog njegovih aktivnosti u Njemačkoj nakon bijega iz Hrvatske. Pogotovo da je naređena, organizirana i konačno izvršena njegova likvidacija.
Njih dvojica, Andrejević i Lasić, bez najave ulaze u Dolančev kabinet. Lasić poslije kaže da mu je to drugi put da je ušao kod Dolanca. Tek je dva mjeseca na novom poslu u Beogradu. Ovaj nije za radnim stolom. Stoji sa strane i otvara poštu. Dolanc, nizak, podeblji tip s podbratkom i velikim crnim naočalama na glavi, s vječno otkopčanom kravatom, kratko ih pita: ‘Šta je?’. ‘Dobro jutro’, otpozdravljaju njih dvojica i onda Andrejević kaže Dolancu: ‘Imamo jedno obaveštenje’. Dolanc ih sasluša i pogleda Lasića: ‘Je li sve u redu? Što je s ekipom (egzekutora SDB-a koji su izvršili likvidaciju)?’ ‘Nemam pojma’, odgovora Lasić i nastavlja da nema pojma o čemu je riječ, da samo može pretpostaviti da je to odradila Služba, i ako je to netko naredio da ćemo imati problema. Dolac ustane, pogleda ga: ‘Kako to, zašto ti nisi u toku?’ ‘Novi sam, tek sam došao, nisam sudjelovao i znam površno o čemu je riječ.’
Dva dana nakon ubojstva Đurekovića Lasić je prvi put o tome razgovorao sa svojim prethodnikom na mjestu šefa II. uprave Saveznog sekretarijata unutarnjih poslova, Stankom Čolakom. Taj je očito bio dobro upućen u pojedinosti akcije. Lasić je krenuo s pitanjima: objasni zašto smo ubili tog Đurekovića, je li on bio osoba kojoj smo to trebali napraviti, vidio sam sve dokumente o njemu, pisao je protiv Jugoslavije, davao novac za emigrante, ali ja tu ne vidim terorizam…
Čolak, Hrvat iz Mostara kao i Lasić, ne dvoji oko opravdanosti ubojstva: ‘Teška je to linija i to je sasvim opravdano bilo, ali najvažnije da je završilo dobro’. Sve što je Čolaka zanimalo, nakon ubojstva Đurekovića, bilo je da se ne dogodi pogreška koja bi dovela do uhićenja skupine Đurekovićevih ubojica. ‘Domaćin će (SR Njemačka) poduzeti sve mjere istrage da utvrdi tko je. Najvažnije je da nitko ne padne’. Lasić opet inzistira: ‘Pa Bog te j..., Stanko, to sve izgleda malo šašavo, nepotrebno. Pojavio se taj intervju (Lasić govori o lažnom broju Nove Hrvatske, stožernog emigrantskog časopisa, koji je tiskala jugoslavenska tajna policija u Beogradu gdje su ‘uvalili’ i izmišljeni intervju s Đurekovićem koji sam sebe inaugurira za lidera hrvatske političke emigracije. Poznato kao Operacija ‘Pismo’ za koju je bio zadužen beogradski operativac SDS-a Božidar Spasić), pa bio je partizan, pa komunist...’ Čolak lakonski odgovara: ‘Pa što ga netko nije mogao ubiti zato što je bio partizan i možda taj intervju, Ivane, znači puno više nego što ti misliš’.
Priče iz kuloara
U sjedištu beogradskog SDS-a dosta se u kuloarima govorilo o likvidaciji nesretnog Đurekovića. Njegovo ubojstvo je snažno odjeknulo u obavještajnim krugovima s obzirom na relativno kratak staž političkog emigranta. No, ništa službeno, bez novih izvještaja. Lasić se prisjeća da je prošlo dosta vremena do trenutka kada mu je Stanko Čolak, sada već posebni povjerljivi savjetnik Stane Dolanca, otkrio da je minula opasnost za ekipu. “Ekipa se izvukla iz zone gdje joj prijetila izravna opasnost, ali dok svi dođu do kuće proći će još dosta vremena. Posebni savjetnik Čolak nije spominjao nikoga posebno, nije iznio ni jedno ime, ali se po zgradi SDS-a počelo govoriti da je Arkan ‘odradio’ prljavi posao u Njemačkoj. Jednom je i Čolak za njih kazao, kako priča Lasić, da su Arkanovi ljudi ‘isprobana družina, tu nema nikavih dilema. Ništa nas neće zaboliti glava da žive i sto godina’.
Ubojica je Arkan?
Nikoga previše nije uznemiravala činjenica da je Arkan kriminalac. Pragmatični Čolak je rekao da ‘istina, Arkan ima neku svoju bandu. Ali to je njegov privatni angažman. Što se ovih poslova tiče, on je u redu i tu nema zime. To su sve ljudi hapšeni nekoliko puta. Oni su i ranije imali sličnu akciju i prošla je bez gubitaka’.
Lasić je i s Josipom Perkovićem razgovorao o ubojstvu Đurekovića. Sreli su se u Zagrebu u jeku obavještajnih priprema za zaštitu turističke sezone. Perković se složio s Lasićem da će, nakon likvidacije Đurekovića, biti manje obrada službe prema emigrantima u Njemačkoj. “Nije to bila mala obrada”, prepričava Lasić Perkovića, “međutim, bit će sada problema oko mreže (agenata u Njemačkoj).
Moramo znati da će sada biti nasrtaja od policije u Njemačkoj, da će biti saslušanja agenata.” Lasić je potvrdno klimnuo glavom i dodao kako mu se čini da je sve oko likvidacije Đurekovića prošlo idelano. Perković se složio: ‘Boga mi, više nego idealno’. Lasić tvrdi da se nije usudio pitati Perkovića je li sudjelovao u likvidaciji Đurekovića. Takvo pitanje nije bilo preporučljivo.
A ako čovjek neće sam da kaže što ću ga pitati, objašnjava Lasić. Po njegovom mišljenju, ubojstvo Đurekovića je organizirala ekipa iz Beograda, on kaže da je Stanko (Čolak) izveo pripreme s Arkanovom ekipom. To je i prije radio, to je bila uhodana rabota.