U vrijeme kad je stabilan posao teško naći, nevjerojatno je povjerovati da za neka zanimanja jednostavno nema zainteresiranih kandidata, a učenicima se nudi stipendija, praksa i u konačnici posao koji će im donijeti sigurnost.
Riječ je o građevinskim tvrtkama koje su konstantno u potrazi za zidarima, tesarima i keramičarima. No, interesa nema – istražio je RTL čiji su novinari posjetili strukovnu školu u Bedekovčini koja ove godine, primjerice, nije upisala ni jednog učenika za smjer tesara.
Vera Hrvoj, ravnateljica te srednje škole, izjavila je kako bi, prema interesu koji iskazuje realni sektor, trenutno potencijalnih 30 zidara dobilo stalan posao, dok bi se za montere suhe gradnje i soboslikare nudilo desetak zaposlenja.
Poslodavci u Hrvatskoj trenutno traže gotovo 900 radnika građevinskih zanimanja.
- Uopće nema građevinskih radnika, evo kod nas tvrtke dolaze u škole svake godine, žele ih stipendirati od prvog razreda i ne mogu ih dobiti. Jednostavno će morati uvesti radnike iz BiH, Rumunjske - uvjerena je Sandra Tuđa, nastavnica stručnih predmeta Srednje škole Bedekovčina.
Direktor jedne od najvećih tvrtki u Hrvatskoj, koja je u konstantnoj potrazi za radnicima, za RTL je izjavio kako građevinskom sektoru i dalje Hrvatska nije meka, objasnivši da ni dobrom plaćom ni urednim radnim vremenom ne uspijevaju privući strane radnike, koji su u zadnje vrijeme – jedini.
Kriza je građevinskom sektoru bila prvi udarac. Pad cijene rada drugi. Njemačka koja za te poslove treba barem 500.000 radnika godišnje i dalje je treći udarac. A četvrti, najnoviji je da sve više tvrtki posao radnicima iz Hrvatske pronalaze u inozemstvu.
- Činjenica je da interesa za ta zanimanja u Hrvatskoj nema i po svemu sudeći Hrvati neće graditi Hrvatsku- tvrdi Drago Kamenski, direktor građevinske tvrtke.
Ipak, postoje mladi pojedinci koji razmišljaju drugačije.
Primjer je Florijan Škrbljin, učenik koji u Srednjoj školi Bedekovčina pohađa smjer arhitektonski tehničar.
- Gledao sam od čega bih mogao živjeti, a i htio sam baš to upisati. Rekao sam kaj bude, bude... Tata je radio u jednoj firmi pa smo razgovarali da bi išao na praksu tamo i, ako mi se svidi, da bi probao tamo dobiti posao – ispričao je za RTL mladić koji si je s 15 godina osigurao egzistenciju.