Potpredsjednik Sabora Željko Reiner hitno bi morao posjetiti kolegu liječnika - oftalmologa. Klinike te vrste doživjele su pravi procvat, hvale se brzim laserskim uklanjanjem dioptrija i mrena, a uz sve to jamče munjevit oporavak. Prava je šteta uz sva ta čuda s izoštravanjem vida ostati slabovidan.
Ima li Reiner problema s vidom?
Itekako. Potvrđuje to njegova jučerašnja izjava za Jutarnji “da posljednjih godina u Bleiburgu nije vidio ljude koji su isticali ustaške simbole. Možda su bili na periferiji i na njih su se mediji koncentirali i prikazali sliku drugačijom nego što ona jest”. Tvrdi to čovjek koji je 2016., dok je bio kratkotrajni šef Sabora, vratio saborsko pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom s problematičnom ikonografijom i tamo gledao tu ikonografiju, iz prvog počasnog reda.
Zašto Reineru treba skinuti mrenu s očiju?
Dok austrijski europarlamentarci - od konzervativnog narodnjačkog ÖVP-a, preko liberala do socijaldemokrata - unisono i javno u Beču upozoravaju kako Austrija više ne smije tolerirati da, pod krinkom vjerske komemoracije, “svake godine u svibnju postaje mjesto fašističkog hodočašća na Liobacher Feldu”, Reiner tvrdi da ustašku ikonografiju na istom tom mjestu njegovo oko nije vidjelo. Ono što je za austrijske europarlamentarce “najveći fašistički skup u Europi”, za potpredsjednika Sabora su “komemoracije onakve kakve trebaju biti”.
Je li problem samo u Reineru?
Da barem jest. Reinerove izjave oličenje su politike koju bi trebalo poleći na veliki oftalmološki ležaj i skinuti joj tvrdokornu mrenu. Politike koja žmiri, poriče, minorizira, ulaguje se i ohrabruje ono što čak ni Austrija, čijoj političkoj sceni nije stran krajnje desni populizam, ne želi podnositi u svom dvorištu. I ne, nitko ne spori pravo na komemoriranje tisuća žrtava kojima se ni grob ne zna, već korištenje tih žrtava za oživljavanje mračnih simbola i još mračnijih ideologija.