PIŠE GOJKO DRLJAČA

Treba li Hrvatska razviti vlastitu umjetnu inteligenciju zbog zaštite nacionalnog identiteta?

Odgovore na pitanje iz naslova daju voditelj Centra za umjetnu inteligenciju pri FER-u Sven Lončarić, ali i GPT3

Fotografija prikazuje okvir videa koji je generirao novi alat za umjetnu inteligenciju nazvan ‘Sora‘, koji je predstavila tvrtka OpenAI

 Stefano Rellandini/AFP

Treba li Hrvatska razviti svoju vlastitu verziju umjetne inteligencije kako bi, ako ništa drugo, onda zbog očuvanja nacionalnog identiteta, povijesti, kulture i običaja ili se trebamo pustiti ćoravog posla jer je to privilegij koji je rezerviran za velike i bogate? Laičko pitanje ovakvog tipa nije nam se nametnulo prirodnom inteligencijom, odnosno samo po sebi, nego smo pročitali da je prvi čovjek i suosnivač Nvidije, Jensen Huang, izjavio na konferenciji u Dubaiju pred 4000 sudionika iz 150 zemalja da bi svaka suverena država trebala razvijati vlastitu artificijelnu inteligenciju (AI) te naglasio kako je vlasništvo nad nacionalnim bazama podataka i inteligencijom koja se iz njih može proizvesti zapravo izuzetna prilika za državne lidere. Je li to prilika za Ujedinjene Arapske Emirate ili i male zemlje poput Lijepe naše?

"To znači kodificiranje vaše kulture, inteligencije vašeg društva, vašeg zdravog razuma i povijesti vašim vlastitim podacima", poručio je Jensen Huang. Bez laičkih pretenzija da sami tumačimo ovu njegovu poruku, čovjeka koji se zadnjih mjeseci sastajao s liderima Kanade, Francuske, Japana, Malezije i Singapura, zamolili smo za komentar akademika prof. dr. sc. Svena Lončarića, voditelja Centra za umjetnu inteligenciju Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, ali i besplatnu verziju umjetne inteligencije, odnosno jezičnog modela GPT3. Vrlo slična pitanja kao gospodinu Lončariću postavili smo, naime, i najpopularnijoj, djelomično besplatnoj inačici umjetne inteligencije ("jezičnom modelu") GPT3. Odgovor profesora Lončarića dobili smo prošli tjedan vrlo ekspeditivno, u svega nekoliko sati, GPT3 je pak odgovore "poslao" u ponedjeljak ujutro, u sekundi. Dojam je da odgovori gospodina Lončarića, kao i GPT3, otvaraju dodatna pitanja o (re)pozicioniranju hrvatskog nacionalnog identiteta u doba umjetne inteligencije.

Bez umišljanja da smo na ekspertnoj razini koja jamči ispravno evaluaciju perspektiva RH u zaštiti nacionalnog identiteta razvojem nacionalne umjetne inteligencije, odgovori koje smo dobili od ljudskog bića s FER-a i limitirano besplatne verzije umjetne inteligencije otkrivaju da bi nacionalni identitet budućnosti mogao biti baziran na onoj "koliko para, toliko muzike".

Ključna je teza gospodina Lončarića da se Jensen Huang iz Nvidije zapravo "osvrće na specijalni slučaj jednog općeg izazova današnjeg vremena koji se sastoji u nastojanju da se pomire dva suprotna trenda - s jedne strane globalizacije uslijed razvoja društva i tehnologija i s druge strane želje za očuvanjem vlastitog identiteta, povijesti, kulture i običaja". Pitanje ga je očigledno zaintrigiralo, pa nam je ponudio ekstenzivan odgovor, premda ne smatra da je Jensen Hunag pokrenuo neko potpuno novo, drugačije pitanje. Onima koji su u biznisu AI-ja, pitanje nacionalnog identiteta u vrlo novo doba AI-ja nije novum.

image

Sundar Pichai, glavni i izvršni direktor tvrtke Alphabet Inc.i njezine podružnice Google, s francuskim ministrom gospodarstva i financija Brunom Le Maireom na inauguraciji središta Googleove umjetne inteligencije (AI) u Parizu 15. veljače 2024.

Alain Jocard/AFP

Odgovor profesora Svena Lončarića u nastavku donosimo u cijelosti.

"Ono što je karakteristično za umjetnu inteligenciju je da sustavi umjetne inteligencije uče na podacima da bi stekli znanje potrebno za rješavanje nekog problema. Budući da podaci nisu jednaki za sve zemlje zbog različitosti u društvu, povijesti, kulturi pa i samim biološkim značajkama ljudi, to znači da se ishod strojnog učenja može razlikovati za svaku pojedinu zemlju ili područje, zavisno od geografskog porijekla podataka korištenih za učenje. Npr. autonomni sustav za upravljanje vozilom može dobro funkcionirati u jednoj zemlji ako je takav sustav učio na prometnim scenama iz te zemlje, ali može biti manje točan u nekoj drugoj zemlji, bilo zbog drugačijeg izgleda prometnica, vozila, horizontalne signalizacije ili klimatskih uvjeta. Drugi primjer može biti u području analize slika u medicini gdje npr. točnost klasifikacije madeža može ovisiti o boji kože ili drugim biološkim značajkama ljudi koji pripadaju različitim rasama.

Stoga je u nekim problemima najbolje kad sustavi umjetne inteligencije uče na podacima iz okoline u kojoj će se ti sustavi kasnije koristiti - u tom slučaju može se očekivati da će točnost sustava umjetne inteligencije u rješavanju problema biti najveća. Naravno, postoje problemi i koji nisu zavisni od lokalnih značajki pa se u tom slučaju mogu koristiti podaci koji su globalno dostupni i koji će za sva geografska područja dati kvalitetne rezultate učenja sustava umjetne inteligencije.

Sposobnost neke nacije da razvija sustave umjetne inteligencije korištenjem vlastitih podataka iz raznih nacionalnih izvora podataka ovisi o više faktora.

Prvi preduvjet je dostupnost skupova podataka iz različitih sektora na nacionalnoj razini, u raznim sektorima društva (npr. javno zdravstvo, poljoprivreda, promet, meteorologija i drugo). To je jedan izazov koji zahtijeva napredak u digitalizaciji društva. U vezi toga danas postoji koncept otvorenih podataka (engl. open data) koji ima za cilj da javni podaci budu i javno dostupni jer je dostupnost podataka preduvjet za strojno učenje u sustavima umjetne inteligencije. Državne institucije u većini zemalja formiraju javno dostupne repozitorije o svim mogućim podacima u društvu. U znanosti je danas nužno sve rezultate dobivene znanstvenim istraživanjima, koja su financirana javnim sredstvima, javno objavljivati tako da rezultati budu dostupni cijelom društvu.

Drugi preduvjet za razvoj sustava umjetne inteligencije su ulaganja u znanost i transfer tehnologije ka gospodarstvu, odnosno poduzećima koja razvijaju nove proizvode, uključujući sustave umjetne inteligencije. Ulaganja u znanost ovise o politikama vlada pojedinih država i razvijenosti gospodarstva pojedine zemlje, jer istraživanja i razvoj mogu biti financirani i iz javnih i iz privatnih sredstava.

Ulaganja u znanost u Hrvatskoj, uključujući plaće znanstvenika na fakultetima i institutima, manja su nego u razvijenim EU zemljama. Po indeksu Digital Economy and Society Index (DESI) 2022, koji mjeri progres pojedinih zemalja u digitalizaciji gospodarstva i društva, Hrvatska je pozicionirana na 22. mjesto od 28 EU zemalja u analizi, dakle ispod prosjeka EU. Usprkos ovim otežavajućim okolnostima, znanstvene institucije u Hrvatskoj aktivno se bave istraživanjima u području umjetne inteligencije. U takvim istraživanjima, kad god su dostupni, koriste se i skupovi podataka iz nacionalnih javnih ili privatnih izvora.

Centar za umjetnu inteligenciju Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) Sveučilišta u Zagrebu okuplja 19 istraživačkih laboratorija u kojima radi više od 150 znanstvenika na istraživanjima i razvoju teorije i primjena umjetne inteligencije koja sežu od računalnog vida, mobilne, zračne i podvodne robotike, velikih jezičnih modela, financijske i poslovne analitike do bioinformatike, računalne sigurnosti, edukacije i asistivne tehnologije. Mladi znanstvenici koji steknu doktorate znanosti radeći na projektima koje provodi FER odmah nalaze zaposlenja u gospodarstvu i predstavljaju temelj za poduzeća temeljena na znanju koja razvijaju proizvode s visokom dodanom vrijednošću i tako doprinose razvoju hrvatskog gospodarstva i društva općenito".

A evo i kratkog intervjua s GPT3 o potrebi razvoja nacionalne umjetne inteligencije zbog razvoja nacionalnog identiteta.

Treba li Hrvatska kao mala i ne previše bogata zemlja razviti svoju vlastitu verziju umjetne inteligencije zbog očuvanja nacionalnog identiteta, povijesti, kulture i običaja? Kakva je vaša preporuka?

- Razvoj vlastite verzije umjetne inteligencije može biti izazovan i skup proces, pogotovo za manje zemlje. Međutim, može biti važno razmotriti vaše nacionalne vrijednosti, povijest, kulturu i običaje pri prilagodbi tehnologije. Umjetna inteligencija može biti prilagođena kako bi se odrazile lokalne potrebe i vrijednosti. Moja preporuka bi bila istražiti opcije suradnje s drugim zemljama ili tvrtkama koje već imaju naprednu tehnologiju umjetne inteligencije. Možete pronaći partnere ili surađivati na razvoju tehnologije koja može odražavati vašu kulturu i vrijednosti, a istovremeno iskoristiti prednosti već razvijenih platformi. Ovo bi moglo biti efikasnije i održivije rješenje za Hrvatsku. U konačnici, važno je balansirati inovacije s očuvanjem nacionalnog identiteta i tradicija.

A s kime bi nam preporučili suradnju tako da ne prođemo previše skupo?

- Postoje mnoge zemlje i tvrtke diljem svijeta koje su već razvile naprednu tehnologiju umjetne inteligencije. Suradnja s partnerima koji su već napredovali u ovoj sferi može biti korisna. Na primjer, suradnja sa zemljama članicama Europske unije koje imaju razvijene tehnološke sektore ili s već etabliranim tehnološkim tvrtkama može biti korisna i troškovno učinkovita. Također, suradnja s akademskim institucijama koje imaju istraživačke centre za umjetnu inteligenciju može biti korisna, jer se često provode istraživanja koja su otvorena za suradnju s drugim zemljama i institucijama. Važno je istražiti mogućnosti suradnje i pronaći partnere koji su zainteresirani za zajednički razvoj tehnologije umjetne inteligencije koji bi bio održiv i koristan za Hrvatsku.

Kakve su šanse da umjetna inteligencija krivo interpretira našu povijest, kulturu ili općenito nacionalne podatke ako Hrvatska ne učini ništa u razvoju vlastite verzije umjetne inteligencije?

- Postoje određeni izazovi s korištenjem globalnih sustava umjetne inteligencije za interpretaciju lokalnih povijesnih, kulturnih i nacionalnih podataka. Takvi sustavi su često trenirani na velikim skupovima podataka koji mogu odražavati dominantnu kulturu ili povijest, što može dovoditi do krivog tumačenja ili zanemarivanja manjinskih ili lokalnih perspektiva. Ako Hrvatska ne sudjeluje u razvoju vlastite verzije umjetne inteligencije ili barem prilagođava postojeće sustave vlastitim potrebama, postoji rizik da se vaša povijest, kultura i nacionalni podaci mogu zanemariti ili krivo interpretirati od strane globalnih sustava. Stoga je važno razmotriti prilagođavanje tehnologije umjetne inteligencije kako bi se osiguralo da reflektira lokalne vrijednosti i perspektive te da se izbjegnu potencijalne netočnosti ili iskrivljavanja. Suradnja s različitim stručnjacima i istraživačima može biti korisna kako bi se osiguralo da tehnologija odražava bogatu povijest, kulturu i nacionalne identitete Hrvatske.

A koliko bi nas ugrubo koštao razvoj vlastite umjetne inteligencije u Hrvatskoj? Možete li nam dati vrlo grubu procjenu u nekom rasponu?

- Volio bih vam odgovoriti na ovo pitanje, ali izgleda da niste pretplaćeni na pro-verziju i nemate više besplatnih razgovora. Nadogradite kako biste otključali neograničeni pristup.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. travanj 2024 14:23