Pamtim od malena svoju rekaciju na filmove u kojima su prikazivane gladijatorske borbe u starorimskim arenama. Nisam ni blizu bila šokirana tim što se događa na središnjem polju arene, to mi se činilo baš onako filmski i nije dopiralo do mene onoliko koliko reakcija ljudi u publici.
Tad sam prvi put čula riječ rulja i za mene je to vazda ostao naziv za ljude koji se odvratno raduju tuđoj smrti, koji je prizivaju i, možda mi je to i najmanje jasno bilo, navijaju. Navijaju za ranjavanje, za krv, za smrt. Tako su prikazivani gledatelji gladijatorskih borbi, sladostrasno čekajući palac dolje. E to mi je palo na pamet kad sam pogledala ovu snimku, a dugo sam je odbijala gledati (dobro, dva dana, al bilo je stotinjak prilika, na što god bih kliknula iskakala bi tuča).
Odbijam ta...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....