Nemam baš nekog iskustva s divljači, ali potrošači koji imaju ovih su se dana načudili komadu mesa slovenskog proizvođača koji se prodaje u Lidlovim trgovinama. Riječ je o jelenjem odresku od leđa, k tome mariniranom, a kojemu se kao glavni sastojci na deklaraciji navode jelenje meso, jodirana sol, sušeno povrće, glukozni sirup te začini.
E da – ne treba zaboraviti metke.
Metke?
O da.
Doduše – šansa da se na njih naleti je iznimno mala, ali ipak postoji zbog čega je proizvođač na deklaraciju stavio upozorenje.
“Unatoč pažljivoj kontroli, proizvod može sadržavati dijelove lovačkih metaka”, vrišti s ambalaže.
Pred očima mi se odmah pojavljuju snoviđenja lomova zubi pomiješana sa zamišljenim okusom olova, a kako nije baš uobičajeno u mesu pronalaziti tragove oružja kojima je životinja bila usmrćena, šaljem upit Državnom inspektoratu kako bi mi pojasnili ovaj neobičan slučaj.
Smije li meso u trgovinama uopće sadržavati tragove stranih tijela? Što to točno znači “unatoč pažljivoj kontroli”?
I ono najvažnije – je li deklaracija slovenskog proizvođača uopće u skladu sa strogim europskim propisima?
Tamo me brzo umiruju: da, meso jelena može završiti u trgovinama a da pritom u sebi ima tragove odnosno dijelove lovačkih metaka, a deklaracija koju je na proizvod stavio proizvođač u skladu je s propisima, iako ne predstavlja obvezu.
To naravno ne znači kako se potrošač treba bojati da bi na metak mogao naletjeti i kada, primjerice, žvače svinjetinu ili teleći odrezak sa žara.
Naime, EU je donijela dokument koji se zove “Uredba o utvrđivanju ujednačenog praktičnog uređaja za provedbu službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi”, a čija je svrha osigurati da su subjekti koji posluju s hranom usklađeni s pravilima za sigurno rukovanje proizvodima životinjskog podrijetla.
A ta uredba kaže kako je meso neprikladno za stavljanje na tržište ako sadrži strana tijela, osim ako je riječ o mesu “slobodnoživuće divljači”, koje je iznimka.
“Kod odstrjela divljači može se dogoditi, i nakon obrade i pregleda ovlaštenog veterinara, da zaostanu fragmenti streljiva koji oku mogu biti nevidljivi. EU je to uzela u obzir te je Uredbom propisala da je meso neprikladno za stavljanje na tržište ako sadrži strana tijela, osim upravo u ovom slučaju kada se radi o mesu slobodnoživuće divljači stavljenom na tržište kada je moguće zaostajanje materijala upotrijebljenih za lov životinje”, piše u odgovoru.
Iz njega također proizlazi kako proizvođač nije bio obavezan na deklaraciju staviti upozorenje o mogućim dijelovima metaka – već je ovdje riječ o njegovoj dobroj volji.
“Izjava koju je dao proizvođač mesa iz Slovenije smatra se neobaveznim dobrovoljnim navodom u skladu s Uredbom o informiranju potrošača o hrani i pretpostavka je da je proizvođač dao takav dobrovoljni navod iz predostrožnosti”, pojašnjavaju.
Da za njega možda i nema potrebe – odnosno da je mogućnost pronalaska dijela metka u komadu mesa divljači praktično nepostojeća – sugerira statistika Inspektorata prema kojoj od 2019. godine naovamo nije bilo zabilježenih prijava potrošača o kontaminaciji mesa ostacima streljiva, a ne bilježe se niti slučajevi pozitivnih uzoraka utvrđenih niti u monitorinzima, niti u sklopu službenih kontrola.
To se, među ostalim, može zahvaliti i strogim kontrolama mesa, a prema postojećim pravilima, ono slobodnoživuće divljači, ako je namijenjeno za javnu potrošnju, moraju pregledati ovlašteni veterinari, i to u posebnom objektu namijenjenom rasijecanju i obradi divljači.
“Tu se obavlja post-mortem pregled kojim veterinar subjektu u poslovanju s hranom naređuje da odmah obradi sve uočene promjene poput hematoma, apscesa, strijelnih rana, raznih oblika kontaminacije i sličnog, a potom se meso označava kao zdravstveno ispravno”, objašnjavaju nam.
Komentar smo zatražili i iz Lidla Hrvatska, a tamo su nam poručili kako spomenuti proizvod nije dio niti jedne Lidlove robne marke već drugog brenda te kako je za deklaraciju na proizvodu odgovoran subjekt koji ga stavlja na tržište, u ovom slučaju C. A. K.
To da meso u sebi sadržava dijelove metaka, dakle, prije je oznaka njegove “autentičnosti” nego znak za alarm.
Osim za one nesretnike koji nA te ostatke metaka moguće i nalete.