U samostanu svetog Josipa, San Jose, u španjolskoj Avili živi zajednica bosonogih karmelićanki koju je osnovala sveta Tereza, a ovo je mjesto, smješteno u srcu Iberijskog poluotoka, našoj javnosti postalo poznato otkako je u njemu odabrala zauvijek živjeti splitska glumica Edita Majić, danas sestra Edita Marija od Križa, piše Slobodna Dalmacija .
Otada je prošlo već punih deset godina, a početkom listopada, točnije na dan kad se slavi sveta Tereza, u pravcu gradića opasanog veličanstvenim srednjojekovnim zidinama, koji zbog velikog broja crkava nazivaju gradom “pjesme i svetaca”, krenulo je oko 200 Splićana, uglavnom članova Zajednice neokatekumenskog puta. Osim što će uskoro Katolička crkva proslaviti 500. godišnjicu rođenja svoje prve proglašene crkvene naučiteljice, sv. Tereze Avilske, bilo je tu još povoda za putovanje prijatelja, rodbine i poznanika jer je od ukupno 20 opatica koje žive unutar zidina samostana i daleko od očiju javnosti čak četiri strankinje i sve su iz - Splita.
Prva strankinja
Fantastično je da pored bivše glumice koja je u trenutku zaređenja bila prva uopće strankinja u višestoljetnoj povijesti samostana, ostale tri opatice potječu iz iste obitelji. Dakle - tri sestre. Mihaela, Gabriela i Estera Mladineo.
Dokumentarni film o ovom uzbudljivom posjetu Avili snimili su Nada Šurjak, novinarka splitskog dopisništva HTV-a i Pero Granić, direktor fotografije, koji su putovali zajedno s vjernicima iz Splita, a nakon montaže Sandre Vrdoljak bit će emitiran na Prvom programu HTV-a na Badnjak u 16 sati. Film u trajanju od 30 minuta nosi naziv “Sloboda iza rešetaka”.
- Ovaj sam film napravila za svoju dušu - kaže Nada Šurjak kojoj je ovo već treći odlazak u Avilu gdje se susreće sa sestrom Editom, a uz dopuštenje poglavarice samostana s njom je jednom za televiziju snimila razgovor no ovaj put se takvome čudu, kaže, bilo suvišno nadati.
- Ipak, Editu sam vidjela, s njom i razgovarala i ono što se može ispričati je da ona napreduje na svom duhovnom putu. Kako je glazbeno nadarena, na misama pjeva i svira, a posvetila se i slikanju uz koje provodi mnogo vremena. Manje je zanimaju vijesti iz vanjskoga svijeta, no raspituje se za Split, kaže Nada, iako je njezin život u potpunosti okrenut duhovnim vrijednostima. Njezina majka Jadranka nije bila ovaj put među posjetiteljima iz rodnog kraja. Prima pisma iz cijele Hrvatske od ljudi koji je traže da moli za njihovo zdravlje ili njihovih bližnjih, a ona im ovom prilikom poručuje da ne stiže svima pojedinačno odgovarati na brojna pisma. No, molitve im svesrdno udjeljuje - kaže Nada.
Tri brata svećenika
Ovo je vjersko putovanje ipak bilo obilježeno obiteljskim okupljanjem splitske obitelji Mladineo, čije tri kćeri žive iza rešetaka samostana sestara Karmelićanki - nakon Mihaele od Raspete Ljubavi i Gabriele od Svetoga Lica, među opatice koje dane provode u molitvi i meditaciji u ožujku je stigla i najmlađa sestra Estera. Ovom prilikom obilježavalo se Gabrielino polaganje vječnog zavjeta te odijevanje redovničkog habita njezine sestre Estere.
U pratnji roditelja došlo je i njhovo sedmero braće od kojih su trojica - kažu autori dokumentarca - izabrali svećenički poziv ili se za njega pripremaju. Cijela je obitelj došla pozdraviti sestre koje su izabrale živjeti prema strogim pravilima ovoga jedinstvenoga katoličkog reda - nikada neće izaći iz kruga samostana, a njihovi najbliži ih više neće nikada moći zagrliti, jer je svaki fizički kontakt zabranjen. Sestre će u samostanu, kao i ostale opatice podrijetlom iz Španjolske, živjeti vrlo skromno: u siromaštvu, radu, postu i molitvi. Svaka od njih ima svoju sobicu s ležajem od slamarice, a u samostanu bez grijanja noću se pokrivaju tek prekrivačem od čohe i na nogama nikada ne nose čarape zbog čega ih zovu “bosonoge karmelićanke”.
Nemaju toplu vodu
Nemaju električno kuhalo ni toplu vodu, a većinu godine poste. Ostatak žive od “božje providnosti”, odnosno jedu samo ono što dobiju na milodar ili što same uzgoje. Inače, sve vrijeme provode u tihoj molitvi, a s ostalim svijetom kontaktiraju preko otvora u zidu s dvostrukim rešetkama, a sestre međusobno smiju razgovarati samo dva sata dnevno - poslije ručka i večere. Najveći dio svog vremena mole se za spas duša, što im je osnovna briga i zadaća.
Nada Šurjak je inače, kaže, inspirirana životom svete Tereze Avilske i njenom duhovnom ostavštinom, pa je mnogo čitala o ovoj španjolskoj karmelićanki i mističarki. Stoga se nada da neće dugo čekati na neki novi zadatak koji će joj ispuniti dušu.