Budući da većina čitateljica i čitatelja ne prati sjednice Sabora jer rade ili imaju druge obveze, prenijet ću im da je moja kolumna objavljena u četvrtak 2. ožujka postala temom rasprave u petak ujutro. Dao sam si truda pa sam napravio transkript izjave sa saborske govornice. Oglasio se zastupnik Hrvatskih suverenista, Marko Milanović Litre.
Pohvalio se kako je dobio velik broj poruka podrške ljudi različitih ideologija, uvjerenja i svjetonazora nakon što je stranka u saborsku proceduru poslala dopunu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Hrvatskoj kojom predlažu da se 23. svibnja, datum rođenja Ante Starčevića, obilježava kao spomendan.
“Jutarnji list, točnije Željko Trkanjec, tobože je u tekstu kritizirao Možemo! oko preimenovanja ulica, a zapravo su mu nišani bili usmjereni na Maticu hrvatsku, Hrvatske suvereniste i Antu Starčevića. Maticu hrvatsku je kritizirao oko hvalevrijednog prijedloga Zakona o jeziku i njihove kritike gradske vlasti čiji je vrhunac sposobnosti prefarbati domoljubne murale i preimenovati ulice s ciljem promoviranja svoje dokazano propale ideologije i neprirodnih vrijednosti. Hrvatske suvereniste je nazvao interesnom skupinom što je jasan znak neupućenosti u rad stranke u Saboru. (slijedi popis njihovih aktivnosti). Napisati tako nešto u jednoj od najčitanijih hrvatskih novina i ostati živ je moguće samo ako je Trkanjec po zadatku isporučio naručeni napad uredništvu Jutarnjeg. Trkanjec, nakon neutemeljenih kritika, otkriva svoje vrhunsko mišljenje o djelima dr. Ante Starčevića. Gospodine Trkanjec, nakon što ste prolistali neka njegova djela, vaši intelektualni kapaciteti su zaključili da su sve njegove izjave ‘opće fraze’. Uopće ne sumnjam da ste dubinski prolistali i uspjeli temeljito razumjeti njegovu filozofiju. Vaša stručna kritika je neprocjenjiva jer, naravno, nije da se radi o jednom od najznačajnijih hrvatskih političara i intelektualaca i vizionara koji je utjecao na stvaranje moderne Hrvatske. Svakako mi obični smrtnici ne možemo shvatiti dubinu i širinu Vašeg intelektualnog pogleda pa nam Vaši zaključci služe kao vodič za daljnje čitanje i shvaćanje trivijalnosti njegovog rada i djela. Dalje u svom izlaganju Trkanjec počinje hvaliti pametne ljude SR Hrvatske po uzoru na onu neistinitu tezu jugofila ‘prije je bilo bolje’. Tvrdi da je Ante Starčević nepostojeći u europskim okvirima zaboravljajući da Hrvatice i Hrvati i dalje žive u Hrvatskoj a ne u nekom utopijskom europskom birokratskom okruženju koje on i njegove mecene sanjaju. Zašto su nedefinirane europske vrijednosti ovakvim likovima uvijek važnije od onih vrijednosti koje su stvorile hrvatsku kulturu, jezik, identitet i društvo? Očito je da Trkanjecu Starčević nije bitan, no ne pita se samo Trkanjeca nego je Starčević bitan jer su njegove ideje izdržale test vremena i postale kamen temeljac suverenosti, neovisnosti i slobode moderne Hrvatske. Bitan je jer je naš, jer je istinski hrvatski. Trkanjec nastavlja tekst usporedbom Starčevića s Kantom no očito nije pažljivo pročitao Kantov Kategorički imperativ jer da ga je makar prelistao nikada ne bi napisao tu svoju kolumnu. Nakon toga Trkanjec se uputio kritiziranju zastupnice liberalne opozicije koja se navodno hvalila čitanjem djela Ante Starčevića. I tu je Trkanjec opet uhvaćen u raskoraku jer Ante Starčević je tipičan primjer klasičnog liberala a njegovi stavovi žudnje za slobodom su neupitni.” Kraćenja su minimalna i ne utječu na sadržaj.
Ne pada mi na pamet pobijati niz iznesenih pogrešaka, čitateljice i čitatelji koji su pročitali kolumnu to vide i sami, oni koji nisu - mogu pročitati. Gospodin Milanović Litre niti jednom riječju ne navodi što sam napisao o prijedlogu Možemo!: "provokacija, nepromišljena odluka ili glupost". To ga ne interesira. Ako se činjenica ne uklapa u sustav, to gore po činjenicu (neću mu reći tko je autor).
Sjećam se, jer nešto sam stariji od iznositelja invektive, kad je Jakov Blažević napadao novinare Večernjeg lista da ih plaćaju zapadni izvori kad bi napisali što mu nije po volji. Vidim, u krugovima radikalnih političkih opcija čuvaju se tradicije, kad netko misli drukčije proglasi ga se nečijim plaćenikom - čijim, nisam saznao. Ipak moram skrušeno priznati da jesam plaćenik, za to što pišem dobivam plaću.
Gospodine Milanoviću Litre, Zakon o jeziku nebuloza je kakva je, eto, ovih dana donesena u Rusiji - “Novim amandmanima ruskog zakona javnim službenicima zabranjuje se upotreba većine stranih riječi”. O tome pišem u subotu. Profesor latinskog i grčkog jezika (to piše na mojoj diplomi) tako se nečemu može samo protiviti jer zna kako jezik funkcionira.
Gospodine Milanoviću Litre, moje je prezime kajkavsko pa se tako i deklinira, u štokavskom postoji nepostojano ‘a’, u kajkavskom nepostojano ‘e’: Trkanjec, Trkanjca. Toliko o jeziku da ti pojem.
Moram, također, upozoriti cijenjenog zastupnika ugledne stranke Hrvatski suverenisti o čijim se prijedlozima ne prestaje raspravljati u javnosti jer su toliko dalekosežni, da je Hrvatska 2013. godine ušla u EU (par godina ranije u NATO). Hrvatska je prihvaćanjem Europskog ugovora, ratificirao ga je Sabor, prihvatila europske vrijednosti i one nisu nedefinirane. Neka se potrudi pročitati koje su, navedene su taksativno. Ugovor je preveden i na hrvatski.
I taj jugofilizam, živio sam u tom sustavu i zbog toga nisam jugofil, ali gospodin Milanović Litre je mlad pa se ne sjeća kako je Većeslav Holjevac prebacio Zagreb preko Save, Pero Pirker stvarao infrastrukturu (stručnjaci posebno spominju dječje vrtiće) koju uživamo i danas, a zamah duhovni i građevni koji je donijela Univerzijada bio je presudan korak prema stvaranju građanske svijesti koja se pretočila u zajedništvo 1990. godine. Sve su to bili “pametni ljudi u bivšoj SR Hrvatskoj” koji su gledali Hrvatsku, ne Jugoslaviju, kao i oni koji su napravili Janaf. Njihov doprinos današnjoj državi je nemjerljiv. Veći i važniji od Starčevićevih stavova o nekim etničkim skupinama, primjerice.
Kad cijenjeni zastupnik govori o identitetu ima pravo, on i ja se ozbiljno razlikujemo. Za mene u Hrvatskoj žive osobe koje imaju pravo definirati rod, naciju, narodnost ili se odreći bilo koje od tih odrednica. To se zove demokracija, pravo na izbor. Za njega žive samo Hrvatice i Hrvati. I zato mi je jako drago što me čovjek takvih stavova napada i to s govornice Sabora jer je to najbolji signal da dobro radim i razmišljam, a da on ovu zemlju gleda kroz pogrešne naočale.
Za kraj, gospodine Milanoviću Litre, niste rekli što mislite o preimenovanju ulica koje nose imena pobornika ustaškog režima? Ili Vas to ne smeta? Čini mi se da je ovo drugo što, ako je točno, čini moje zadovoljstvo Vašom kvazikritikom još većim.