Fascinantno je - i to u negativnom smislu - koliko je Hrvatska nesposobna koliko-toliko ozbiljno valorizirati vlastitu prošlost i njezine glavne sudionike. Bez obzira radi li se u životu u Jugoslavijama, Domovinskom ratu, socijalizmu, Titu, Srbima ili politici prema Bosni i Hercegovini, gotovo svaka rasprava oslikava te događaje i ljude crnom ili bijelom bojom, ovisno tko o kome govori. Desnica će redovito opisivati Jugoslaviju kao pakao kojim je vladao Vrag Tito dok ljevičari budu nudili sjećanje nekakve zemlje bezbrižnih ljudi koji su se međusobno voljeli. Pritom će prvi šutjeti o tome da se radilo o zemlji koja je nekoliko desetljeća nudila dotad neviđen rast životnog standarda, a drugi će biti nijemi o sudbinama političkih protivnika, koji su završavali u zatvorima...