Radnici splitske Čistoće izluđeni su Franjom Tuđmanom. Koliko god ga puta oni šmrkom oprali, kip je sljedeće jutro ponovno usmrđen i žut od mokraće gostiju okolnih kafića, zalogajnica i klubova. Kada padne mrak, valjda se nijedan muškarac u krugu od pedeset metara više ne gnjavi odlaskom u zahod, već samo ode do Tuđmana i raskopča rasporak. Gradska je vlast totalno zeznula, ili je možda ispravnije kazati uprskala, s vječnom uspomenom na velikog državnika. Umjetnik ga je postavio da pognute glave, malo iskosa, zamišljeno gleda u tlo, da izgleda kao da je zabrinut za svoj narod i svoju domovinu, a kip umjesto toga, kao kakav manijak, pod okriljem noći pilji u spolovila pijanaca.
Nema u tome nikakve zle namjere, nikakve politike, vjerske ili...