Interkontinentalni "jet lag" bio je koban za državljanku Ekvadora, 50-godišnju Rosario R. koja se u Hrvatsku uputila iz dalekog Guayaquila, piše Slobodna Dalmacija.
Omamljena poznatom "bolesti putovanja", zaspala je u blizini svjetski poznatih zadarskih Morskih orgulja, no kada se probudila – imala je što vidjeti! Njezinih stvari više nije bilo, shvatila je da se najednom našla usred njoj potpuno nepoznatog grada bez novca, dokumenata i znanja stranih jezika.
Pokušavala je pronaći pomoć, no bilo je već kasno pa je, na svoj užas, noć morala provesti u parku na zadarskom Poluotoku. Nažalost, ne samo jednu, nego deset noći, a jedanaestog dana pronašao je kako luta po gradu dobronamjerni Zadranin, 39-godišnji Borut Gatara. Sve se to, kaže, zbivalo od 13. kolovoza, kad je Rosaria stigla u Zadar, do 24. kolovoza.
– Zapravo je moja supruga prva primijetila kako žena bespomoćno, i to čak nekoliko dana, lunja uokolo crkve sv. Krševana.
Osjetila je da je u nekakvom problemu pa joj je prišla. Igrom slučaja, u blizini je bio španjolski turistički vodič pa ga je pozvala da joj pomogne u prijevodu. Žena joj je odmah rekla da je opljačkana, da je ostala bez novca i dokumenata, te da ne zna što da radi – ispričao nam je Gatara koji je izgubljenoj ženi iz Guayaquila odmah osigurao smještaj i hranu o svojem trošku.
Nije mogla ništa
Uz pomoć društvenih mreža i prijatelja Ferde Milina prvo joj je pronašao apartman, a kako za to vrijeme ne bi bila gladna, izgubljenoj ženi osigurao je i hranu te joj je dao – džeparac.
– Kada su takve stvari u pitanju, jedino što želim je pomoći čovjeku u nevolji. O drugim stvarima ne mislim. Žena je bila u velikom problemu i tu se ne može ništa drugo osim pomoći koliko možeš. Odmah sam stavio "post" na Facebooku. Naveo sam da je žena opljačkana u Zadru i da hitno treba smještaj. Odmah mi se, i to čak iz Španjolske, javio prijatelj koji me je uputio na slobodni apartman. Prijateljima, vlasnicima konoba, rekao sam da će kod njih jesti žena koju pošaljem i da ću im ja osobno podmiriti sve troškove. Ona je cijelo vrijeme plakala, nije mogla vjerovati da joj se to događa i da se njezina bezizlazna situacija počela rješavati – ispričao je velikodušni Zadranin, koji je ženi uz apartman i hranu na Poluotoku angažirao i prevoditeljicu, sudskog tumača za španjolski jezik, koja joj je i tijekom ponedjeljka pomagala u rješavanju izgubljenih dokumenata.
– Žena se našla u vrlo teškoj situaciji. Bila je doslovno razoružana. Dovoljno je samo reći da ekvadorski konzulat ne postoji u Hrvatskoj, nego samo u Mađarskoj, gdje ona ne može ići zbog schengenskog režima. Za to joj je potrebna viza, a ne može je dobiti jer nema uz sebe nikakve dokumente. Novac joj obitelj pak nije mogla poslati jer preko Western Uniona traže osobni broj, a ona nema nikakav papir kako bi podigla novac. S druge strane, žena nije baš ni informatički snalažljiva. Nije čak ni znala što je to sudski tumač, koji joj je trebao da joj prevede dokumente koje je potom morala skenirati i poslati e-mailom u konzulat. Možda za nekog drugog to ne bi bio problem, no žena u ovoj situaciji nije imala e-mail. Sve je to trebalo organizirati. A i meni je za to trebalo masu vremena i truda – ispričala nam je prevoditeljica, navodeći da je, koliko je uspjela doznati, žena prije odlaska u Ekvadoru uplatila dvotjedno putovanje po Crnoj Gori i Hrvatskoj.
Rješenje za koji dan
– Mislim da ćemo sve uspjeti riješiti za koji dan. Trebalo nam je više vremena jer je bio nastao nesporazum u policiji. Žena je mislila da će oni poslati papire u konzulat, a oni su shvatili da ih je ona razumjela da to treba učiniti sama. Sada smo sve to riješili i čekamo da joj dođu privremeni dokumenti s kojima će moći otputovati kući. Igrom slučaja, žena je danas pronašla prijateljicu iz istoga grada u Ekvadoru, koja godinama živi u Zadru, i danas su se njih dvije sastale, što je bilo pravo iznenađenje – ispričala nam je Zadranka koja je htjela ostati anonimna. I ona i Borut Gatara sugeriraju kako bi u Zadru trebalo postojati jedinstveno mjesto za rješavanje ovakvih problema.
– Sustav nekakve prve pomoći mogao bi se organizirati, recimo, u Turističkom informativnom centru (TIC) koji je otvoren ove godine i u koji je uloženo mnogo novaca. Zar ne bi bilo logično da tamo postoji osoba koja bi mogla ljude u ovakvim situacijama uputiti tamo gdje treba i pomoći im? – pitaju se Zadrani koji su ovaj put sami iz nevolje spasili 50-godišnjakinju iz Guayaquila, a koja je odbila osobno razgovarati za novine.
Iz zadarske policije su nam rekli da na ime Rosario R., državljanke Ekvadora, nemaju nikakve prijave za krađu, iako nam je Gatara pročitao policijsku bilješku Prve postaje ispisanu za nestanak osobnih dokumenata pod neutvrđenim okolnostima, piše Slobodna Dalmacija.