Mnogi današnji turistički vodiči nisu ni približno stručni kako se prikazuju, a sadašnja je edukacija za taj posao itekako manjkava. Primjerice, povjesničarima umjetnosti i povjesničarima uopće se ne priznaju njihova znanja, već kao i svi ostali - primjerice profesori engleskog, njemačkog ili talijanskog - moraju polagati ispit o povijesti i baštini nekog grada. Isto tako, može se položiti ispit i za drugu županiju van prebivališta samog vodiča bez da se posjete neki od lokaliteta.
Zbog svega toga, turistički i biciklistički vodič za engleski, njemački i talijanski jezik Bojan Horvat iz Poreča, koji je ujedno i povjesničar umjetnosti i povjesničar, ne vidi razlog zašto stranci ne bi mogli obavljati turističko vođenje u Hrvatskoj ako su kvalificirani.
Horvat je reagirao je na aktualnu bunu turističkih vodiča protiv novog prijedloga Zakona o uslugama u turizmu te ukazao na sve nedostatke tog posla trenutno u državi.
- Jedan od glavnih problema cijelog posla turističkog vodiča je zapravo apsolutni nedostatak kriterija. Navest ću vlastiti primjer. Osim što sam turistički vodič, diplomirani sam povjesničar umjetnosti na Sveučilištu u Rijeci (bacc. art. hist.), gdje sam završio i tri godine povijesti, da bih zatim dovršio školovanje na specijalističkom studiju povijesti u talijanskoj Padovi i stekao titulu magistra struke povijesti. Po sadašnjim zakonskim propisima, za koje se navodi da su dobri i da garantiraju kvalitetu, ja ne smijem voditi Zadar, Šibenik, Split ili Dubrovnik koje sam prošao u sklopu terenske nastave na studiju s profesorima koji su doktorirali na pojedinim spomenicima u tim gradovima jer nemam licencu vodiča za tu specifičnu županiju, odnosno papir. Po zakonu nisam kvalificiran, dok je netko tko je završio tečaj u trajanju otprilike tri mjeseca kvalificiran. To što imam položene kolegije iz povijesti umjetnosti 15. i 16. stoljeća za koje sam se pripremao nekoliko mjeseci, nema veze. Po zakonu nisam stručan - ističe ovaj porečki vodič kojega je „iznerviralo“ elektronsko savjetovanje vezano za zakon gdje su koplja ukrstili vodiči i resorno Ministarstvo turizma i sporta.
Naime, vodiči ne bi htjeli da državljani Europske unije mogu doći u Hrvatsku voditi grupe i zahtijevaju pooštrene kriterije za njih ističući kako će se tako srozavati struka i njihovo obrazovanje. A za Bojana, to je obrazovanje već loše. Veli da je trenutni kriteriji za obavljanje poslova turističkog vodiča polaganje tečaja koji traje oko 3 mjeseca na jednom od (sve)učilišta koji ima dozvolu ministarstva za podučavanjem. Uvjet koji se traži od kandidata je punoljetnost i srednja stručna sprema.
- Na papiru sve izgleda dobro, ali je u praksi to katastrofa. Iskustva koja prenosim su za Istarsku županiju, koju sam položio 2012. godine, i Primorsko-goransku, gdje je bila uključena i Ličko-senjska, koju sam položio 2020. godine. Tečaj se sastoji od općeg dijela i posebnog koji se polaže samo za određenu županiju. Razne kolegije na tečaju često, ne uvijek, jer se angažiraju i sveučilišni profesori, vode osobe koje nisu stručne na svom području i tome sam osobno svjedočio. Ne postoji širina znanja što vodi do nerazumijevanja povijesnih procesa, a time i same kulturne baštine te, naravno, potpuno krive interpretacije. Tečaj na „terenu“ vode ljudi koji godinama rade kao turistički vodiči, a onda na isti način vrše edukacije. Polaznici su samo još jedna grupa turista, odrađuje se sve mehanički, tek toliko da se napravi bez nekog dubljeg objašnjavanja i razumijevanja konteksta. Rezultat je u najboljem slučaju prosječan. Čak niti ne postoji obaveza prisustvovanja na većini predavanja. Nakon toga slijedi ispit koji se polaže pred komisijom, kojega čine jedan turistički vodič i predstavnik institucije na kojoj se polaže ispit. Sve traje 15-ak minuta, nakon čega se dobiva licenca - priča nam Bojan kako izgleda tečaj za turističkog vodiča.
Veli čak da na jednom od učilišta gdje je završio tečaj nije postojala obaveza sudjelovati na terenskoj nastavi.
- Osobno mogu potvrditi da sam dobio licencu za Ličko-senjsku županiju, a da je tijekom tečaja nisam posjetio. U Gospiću nisam nikada bio, dok sam Senj i Plitvice posjetio jednom kao dijete, sada već daleke 1997. godine. Po svim postojećim zakonskim propisima ja sam „stručan“ za vođenje Ličko-senjske županije - čudi se Bojan. koji ističe da nije istina da sadašnji sustav edukacije osigurava kvalitetu vodiča. Čak štoviše, veli da ona ne postoji.
- Osobno sam u svojstvu pratitelja više puta svjedočio da kolege vodiči vrte jedan te isti tekst kao ploču tijekom vođenja grupa. Netko će reći „pa svaki puta je druga grupa i gostima je zanimljivo“, ali pratitelji su najčešće isti i oni su ti koji agenciji ocjenjuju vodiča. Nakon trećeg puta će i sam znati priču i vodič neće biti potreban ili još lakše - sve će snimiti digitalno, gostima podijeliti uređaje, a pratitelj ih samo treba uputiti kada da stisne koji gumb. Zakonski je sve legalno, a rezultat je isti, stranac vodi grupe - veli ovaj vodič.
Dodaje kako kolege tvrde da su ovaj zakon donosi na pritisak stranih agencija, ali da agencije razumije.
- Zašto svaki put plaćati vodiča koji će uvijek vrtjeti jedan te isti tekst? Kvalitetnom vodiču koji zna svoj posao se tako nešto neće dogoditi. Primjerice, na ulazu u krčku katedralu stoji natpis da je vodičima zabranjeno tumačenje unutar same katedrale. Po riječima jedne kolegice, razlog je pričanje neprimjerenog vica od strane jednog vodiča. Sve je to rezultat apsolutnog nepostojanja kriterija za stjecanje licence. Kvaliteta pojedinog vodiča se svodi na to da se sam mora pripremiti za vođenje, sam sve naučiti, a onda se postavljaju dva pitanja. Čemu uopće služi tečaj, koji itekako košta, i zašto to onda isto ne bi smio raditi stranac - pita se Bojan, koji se ipak slaže sa Zajednicom društava turističkih vodiča Hrvatske da će se novim zakonskim rješenjima dodatno kvaliteta struke srozati.
- Osobno nemam ništa protiv liberalizacije, a vjerujem da tako razmišlja i većina kolega koji svoj posao obavlja kvalitetno i s entuzijazmom, ali trebaju postojati jasni kriteriji od ozbiljne i kvalitetne edukacije, do kasnih evaluacija i usavršavanja. Primjerice, nastavnici u školama moraju godišnje ići na minimalno dvije edukacije za usavršavanje, kod vodiča takva obaveza ne postoji. O svemu ovome u novom prijedlogu zakona nema niti riječi - zaključio je Horvat.