Nataša (22) i Sandra (23) četiri su mjeseca u vezi i odlučile su živjeti zajedno. Pretražujući oglase, našle su preko internetskog portala jednosobni stan po povoljnoj cijeni od 1200 kuna u blizini udruge za ljudska prava na Trešnjevci u kojoj Nataša radi.
U petak, 5. listopada, otišle su ga pogledati. S iznajmljivačem, mlađim muškarcem, razmijenile su informacije o režijama, plaćanju i prijavi (rekao je da ih neće prijaviti jer se radi o malom iznosu) te su se dogovorili da će mu javiti što su odlučile. Kada ga je nakon nekoliko dana Nataša nazvala kako bi mu rekla da su se odlučile za stan, uputio ih je na svoju majku koja je Nataši, nakon pitanja o godinama i zaposlenju, rekla: - Gospodična, jel’ vas mogu pitati nešto osobno?
Nataša je pristala. I onda je uslijedio kratak razgovor.
- Vi i ona djevojka koja je s vama došla pogledati stan, jeste li lezbijski par?
- Ne vidim kakve veze to ima s unajmljivanjem stana?
- Možete li odgovoriti na pitanje?
- Jesmo.
- Aha.
Tražim mirnog studenta
Nakon podulje šutnje rekla je Nataši da je nazove kasnije jer “mora razmisliti o svemu”. Nataša je poslije nazvala, okružena kolegicama s posla, i gospođa joj je rekla da je odlučila stan iznajmiti “dobrom, mirnom studentu koji vikendom putuje doma”. Nataša ju je pitala je li to jedini razlog zbog kojega im ne želi iznajmiti stan, na što je odgovorila “Uglavnom” i dodala da su oni “liberalna, demokratska, ljevičarska obitelj, ali ništa od stana”.
Natašina je kolegica za isti oglas zvala nekoliko sati kasnije i stan je bio slobodan, u što smo se i sami uvjerili kada smo nazvali u petak, 12. listopada. Muškarcu koji se javio rekli smo da bismo živjeli s partnericom, na što je napola upitno, a napola usklično ponovio: “Partnericom?!” i uputio nas na mamu. Gospođa nam je rekla da traže jednu žensku osobu.
Promjena svijesti
Izbacivanje iz unajmljenih stanova, odbijanje najma i razne druge neugodnosti često se događaju LGBT osobama koje su podstanari u Hrvatskoj, no rijetki odluče nešto poduzeti. No, Nataša i Sandra odlučile su podignuti tužbu zbog diskriminacije i obratile su se udruženju Zagreb Pride. Glavna im je motivacija za tužbu da osvijeste unajmljivače da imaju prava, kao i da iznajmljivači shvate da ne mogu tako diskriminirati potencijalne podstanare, kaže zagrebačka studentica prava Sandra.
- Svake se godine u vrijeme Povorke ponosa razviju rasprave u kojima nam se spočitava da nemamo zbog čega izlaziti na ulice kada imamo sva prava. Ovo je tipičan primjer kako se naša prava svakodnevno krše - kaže Sandra.
Njihova imena su izmijenjena jer su odlučile da neće ići u javnost s imenom i prezimenom kako ne bi eventualno postale mete nasilnika.
Da iskustvo slično njihovu nije rijetkost, potvrdilo nam je i nekoliko osoba iz različitih dijelova Hrvatske koje su rekle da su ih iznajmljivači odbili kada su shvatili da namjeravaju s istospolnim partnerom dijeliti bračni krevet ili kada su samo pretpostavili da su gej. Zbog toga mnogi skrivaju da su par.
- Zagreb Pride je dosad dobio četiri pritužbe osoba koje su bile diskriminirane kao podstanari, no ovo je prvi put da je netko spreman ići na sud - ističe Marko Jurčić iz Zagreb Pridea, koji će djevojkama angažirati odvjetnika.
Teška sudska bitka
Nataša i Sandra tražit će utvrđivanje diskriminatorskog postupanja i naknade štete. S obzirom na to da je iznajmljivanje stana tržišna usluga, radi se o izravnoj diskriminaciji, i to u ovom slučaju na temelju seksualne orijentacije.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić objašnjava da najmodavci čije su odluke o iznajmljivanju stana uvjetovane činjenicom da su mogući najmoprimci homoseksualne orijentacije (ili određenog spola ili neke etničke skupine) krše jamstvo zabrane diskriminacije u pristupu tržišnim uslugama.
Pravobraniteljica navodi da bi u sudskom sporu najmodavki bilo “izuzetno teško dokazati kako stan nije iznajmila djevojkama iz razloga koji ni na koji način nije vezan uz njihovu spolnu orijentaciju” s obzirom na to da je negativnu odluku donijela nakon što je doznala da su u vezi te zato što je stan još uvijek prazan, iako je najavila da će biti iznajmljen.
Je li stan privatno vlasništvo u ovakvim slučajevima nije bitno
- Stanarska su prava, uz izbacivanje iz kafića, najugroženija LGBT osobama u Zagrebu. No, dok su mnogi svjesni svojih prava kada je riječ o kaznenim djelima, u području javnih usluga još uvijek nisu - kaže Marko Jurčić.
To je potvrđeno i u praksi Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kojemu se građani ne obraćaju zbog diskriminacije pri pristupu tržišnim uslugama.
- Netko bi mogao prigovoriti kako se radi o privatnom vlasništvu najmodavke te da je njeno ustavno pravo da njime raspolaže kako hoće. No, pitanje privatnog vlasništva za ovakve je slučajeve potpuno irelevantno jer je odlučila koristiti tržište usluga kako bi od svoje imovine ostvarila profit. A tržište usluga je ‘javno dobro’ - objašnjava pravobraniteljica.
Kad je riječ o pitanjima koja zadiru u privatnost, a iznajmljivači ih znaju postavljati - primjerice, jeste li u vezi ili braku - pravobraniteljica kaže da to zakonima nije izravno regulirano, ali bi se pružatelji usluga koji postavljaju takva pitanja doveli u veoma nepovoljnu poziciju u mogućim antidiskriminacijskim sudskim postupcima. Iako to sugerira da se radi o diskriminaciji, pravobraniteljica kaže da se to ne može automatski zaključiti, nego svaki takav slučaj treba pojedinačno razmatrati. Tako, na primjer, ako žena koja je bila silovana zbog straha od muškaraca želi iznajmiti stan samo ženama, teško bi se utvrdila diskriminacija temeljem spola. No, veća je vjerojatnost da iznajmljivači biraju kome će iznajmiti stan zbog predrasuda.