Riječ o slučaju klijenta koji je 2008. godine uzeo hipotekarni kredit od 107.000 eura na rok od 20 godina, a na kraju je odlučio tužiti banku. Zbog jednostrane primjene kamatne stope tražio je povrat preplaćenih kamata i više plaćene glavnice te povrat cijelog iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita. Smatrao je da su više plaćeni “zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u sklopljenom ugovoru o kreditu”.
Iako se kolektivni postupak odnosio na ugovore o kreditu vezanom valutnom klauzulom za švicarske franke, u svjetlu te odluke Županijski sud u Puli odlučio je sagledati i ovaj eurski spor. No, zauzeo je stav da su tužitelju sporne ugovorne odredbe bile jasne i razumljive te da u postupku nije dokazao da su one uzrokovale neravnotežu u obvezama ugovornih strana. Stoga je njegov zahtjev u cijelosti odbio.
Među ostalim, u presudi stoji da je tužitelj osoba s visokom ekonomskom naobrazbom te da ima tvrtku koja se bavi financijskim poslovanjem, uključujući i plasman financijskih instrumenta.
Opći uvjeti
Kao visokostručnoj osobi u području ekonomije, tužitelju je bila razumljiva odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, stoji među ostalim u presudi. Opći uvjeti za kredit koji mu je dodijeljen, “Hipotekarni krediti prilagođeni vašim željama” bili su dostupni i poznati jer su objavljeni na internetskim stranicama banke. Također, tužitelj u postupku nije osporio da je pravodobno obaviješten o izmjenama visine kamatne stope, a u iskazu je i naveo da mu je sve bilo jasno vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu.
- Osim toga, i činjenica da je pokušao smanjiti visinu kamate i naknade govori o njegovoj upućenosti u bankarsko poslovanje, te o pregovaranju stranaka o spornoj ugovornoj odredbi, unatoč neuspješnosti tog pregovaranja - stoji u presudi.
Ugovorene stope
Stoga se navodi i kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o promjenjivosti kamatne stope te da on i ne obrazlaže u čemu se sastoji neravnopravnost dviju strana u postupku.
Kako se objašnjava u presudi, općinski sud pogrešno smatra da je tužitelj bio u ovisnom položaju u odnosu na banku, da nije imao mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca izvan odobrenog kredita već pod uvjetima koje je diktirala banka. Nasuprot tome, navodi kako je tužitelj zapravo imao mogućnost ugovoriti fiksnu kamatnu stopu koja je uobičajeno viša od prvotno ugovorene kamatne stope, odnosno da je svjesno preuzeo rizik povećanja kamatne stope.
Kada je riječ o prijevremenoj otplati kredita, Županijski sud također smatra da je niži sud pogriješio jer je za taj slučaj bilo ugovoreno plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknade banke. U vrijeme sklapanja kredita, navodi se u presudi, ona je tužitelju trebala biti poznata.
Neovisno o tome što nije navedena u samom ugovoru, objavljena je na internetskim stranicama banke, pa sud ocjenjuje da je ona “određena i odrediva”.