U selo Strašnik kraj Petrinje jučer smo stigli oko 12.30 sati. Popravljali su se krovovi, raznosila humanitarna pomoć, sanirali bunari... Užurbanost na svakom koraku. U isto vrijeme prije točno mjesec dana isti ovi ljudi koje smo susretali bježali su iz kuća, selom se prolamao vrisak djece, dimnjaci su padali, rušili se objekti. Strašnik je bio epicentar potresa na Banovini.
"Stvarno ne znam kako smo se izvukli iz kuće. Bacalo nas je na sve strane. Djeca vrište, ormar pada pored nas. Čujem kako crijep pada s krova", prisjeća se mjesec dana kasnije Božica Prašnjak. "Danas je već dobro. Još se malo stresemo kad nešto udari ili cestom prođe ralica. Ali pokušavamo dalje živjeti".
Pomoć prijatelja
Sjedimo u kontejneru gdje sad živi s djecom. U dvorištu su kontejner i dvije kamp-kućice. Velika su u obitelj. Djece je 12. "Najvažnije mi je da su mi djeca nakon svega što su proživjeli dobro. Psiholog mi je kazao da su psihički dobro", ističe gospođa Božica. Tvrdi da pomoć svakodnevno stiže, da s tim nema problema. Najviše su je u ovih mjesec dana naljutili statičari. "Jedan mi se doslovno smijao u lice. Nije ni želio ući u kuću, već me pitao koju naljepnicu želim - žutu ili crvenu. Za susjedovu kuću, kojoj je srušen krov, pitao je kakve se to ovdje kuće, bez krova, grade. Strašno".
Obitelj se nakon rata vratila u Strašnik, a država im je sagradila novu kuću koja im je u potresu teško stradala. Nakon iskustva s državnom obnovom obitelj Prašnjak više nema povjerenja u državnu gradnju. "S prijateljima smo dogovorili da nam sruše kuću i izgrade novu drvenu mobilnu kuću. Tko zna kad bismo došli na red, a naša iskustva s državom jako su loša. Bolje da to mi sami napravimo", govori gospođa Božica.
Crvene naljepnice
U selu su 23 kuće s crvenom naljepnicom koje će se djelomično ili potpuno morati srušiti. Većina stanovnika na pitanje o državnoj obnovi samo odmahuje rukom. Miroslav Marinović je bolje sreće. Prije dva tjedna došao mu je Ivica Peić iz Dugog Sela. Rekao mu je da će mu on i njegovi prijatelji s kojima igra nogomet srušiti oštećenu kuću i materijalom iz donacija napraviti novu.
"Nisam baš vjerovao u to. Čovjeka sam prvi puta vidio u životu. Ali ipak se gradi", objašnjava gospodin Miroslav ispred buduće nove kuće. Dosad je napravljena do prve etaže, a ugrađene armature ima napretek. "Kažu mi da može izdržati 9 stupnjeva. Svakog dana dođe njih 10-20 i grade. Stvarno sam im zahvalan".
Prekoputa živi Ivan Marinović. Izdaleka njegova kuća izgleda nedirnuta. No, kad uđete unutra, vidite da je 29. prosinca 2020. vrijeme tu stalo. Usred dnevnog boravka i dalje je okićen bor. Ispucali zidovi, narušena statika. I on će svoju kuću rušiti.
"Kad iz daljine vide moju kuću, svi misle da je u redu i rijetko tko dođe ponuditi pomoć. Ali dobro. Ja imam krov nad glavom u drugoj kući. Neka pomognu onima koji to nemaju."
Ni on neće čekati državnu obnovu. "Prijatelji su mi riješili drvenu kuću iz donacije", kaže.