U selo Strašnik kraj Petrinje jučer smo stigli oko 12.30 sati. Popravljali su se krovovi, raznosila humanitarna pomoć, sanirali bunari... Užurbanost na svakom koraku. U isto vrijeme prije točno mjesec dana isti ovi ljudi koje smo susretali bježali su iz kuća, selom se prolamao vrisak djece, dimnjaci su padali, rušili se objekti. Strašnik je bio epicentar potresa na Banovini.
"Stvarno ne znam kako smo se izvukli iz kuće. Bacalo nas je na sve strane. Djeca vrište, ormar pada pored nas. Čujem kako crijep pada s krova", prisjeća se mjesec dana kasnije Božica Prašnjak. "Danas je već dobro. Još se malo stresemo kad nešto udari ili cestom prođe ralica. Ali pokušavamo dalje živjeti".
Pomoć prijatelja
Sjedimo u kontejneru gdje sad živi s djecom. U dvorištu su kontejner i dvije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....