U Hrvatskoj su čimbenici rizika za zdravlje visoki

U Zagrebu se održava 4. HealthComm Forum, najveća regionalna zdravstvena konferencija i platforma u Hrvatskoj i regiji koja okuplja ključne dionike iz javnog i privatnog zdravstvenog sustava, od liječnika i farmaceuta do udruga pacijenata i političara. Među istaknutim sudionicima koji će raspravljati o budućnosti zdravstva izdvaja se Francesca Colombo, talijanska ekonomistica i voditeljica Odjela za zdravstvo pri OECD-u (Organisation for Economic Cooperation and Development) i jedna od najutjecajnijih europskih stručnjakinja za zdravstvene politike, reforme zdravstvenih sustava i zdravstvenu ekonomiku. Uoči ovogodišnjeg HealthComm Foruma odgovorila nam je na nekoliko pitanja.

U kojim područjima Hrvatska kaska u usporedbi sa zemljama OECD-a kad je riječ o funkcioniranju zdravstvenog sustava i dostupnosti medicinske skrbi? Koji su ključni problemi i slabe točke našeg zdravstvenog sustava?

- Prije svega, željela bih naglasiti da, prema pregledu OECD-a, Hrvatska ima dobro uspostavljen zdravstveni sustav koji je prepoznat po tome što nudi univerzalan pristup pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti. Ipak, uvijek ima mjesta za poboljšanje. Trenutačno je većina zdravstvenih ishoda u Hrvatskoj ispod prosjeka OECD-a, iako su usporedivi s onima u nekim zemljama OECD-a sa sličnom razinom dohotka. Očekivani životni vijek viši je od razina prije pandemije, iako je sa 78,6 godina u 2023. godini i dalje bio 2,5 godina ispod prosjeka OECD-a koji iznosi 81,1 godinu. Isto tako, čimbenici rizika za zdravlje u Hrvatskoj su visoki u usporedbi s prosjecima zemalja OECD-a, posebice kada je riječ o pušenju, konzumaciji alkohola, tjelesnoj neaktivnosti i pretilosti. To naglašava važnost prevencije i mjera javnog zdravstva usmjerenih kako na odraslu populaciju tako i na djecu i mlade.

Druga stvar je održivost vašeg zdravstvenog sustava. S jedne strane, Hrvatska troši na zdravstvenu zaštitu oko polovice prosjeka OECD-a po glavi stanovnika, ali je udio javnih sredstava u tome visok, 84% u usporedbi s prosjekom OECD-a od 72%. Iako to građanima osigurava dobru financijsku dostupnost zdravstvene zaštite, istovremeno je opterećenje za javni proračun, pri čemu zdravstvena zaštita već sada odnosi 13% državne potrošnje u Hrvatskoj.

Koje su promjene potrebne da bi se poboljšala kvaliteta zdravstvene zaštite u Hrvatskoj?

- Zemlje se danas suočavaju sa sve većim pritiscima na svoje zdravstvene sustave zbog rastućih troškova zdravstvene zaštite, starenja stanovništva, brzih tehnoloških promjena te potrebe da se pripreme za buduće šokove i krize. I u Hrvatskoj se stanovništvo smanjuje i stari: broj stanovnika smanjio se za više od 9 posto u desetljeću od 2013. do 2023., dok se predviđa da će udio starijih osoba činiti 30% hrvatskog stanovništva do 2030. To zahtijeva ciljane politike kako bi se odgovorilo na promjenjive potrebe u zdravstvenoj zaštiti. Prije svega, smrtnost koja se može izbjeći, kako od uzroka koji se smatraju sprječivima tako i od lječivih uzroka, gotovo je 50% viša od prosjeka OECD-a, što ukazuje na potrebu za daljnjim političkim i regulatornim djelovanjem. Kada je riječ o sprječivoj smrtnosti, glavni su uzročnici rak pluća, bolesti povezane s konzumacijom alkohola i ishemijske bolesti srca, a sve se to može rješavati snažnijom prevencijom i zdravstvenom pismenošću. Među lječivim uzrocima smrtnosti glavni su pokretači kardiovaskularne bolesti, kolorektalni karcinom i dijabetes. Smrtnost koja se može izbjeći od dijabetesa u Hrvatskoj je posebno visoka i među najvišima je u EU-u, što ukazuje na potrebu da se napori usmjere na poboljšanje upravljanja kroničnim bolestima te na koordinaciju skrbi kroz više različitih okruženja i medicinskih specijalizacija.

Druga politička opcija je unaprjeđenje napora, kao što su to učinile i druge zemlje OECD-a, prema centralizaciji visokospecijalizirane bolničke skrbi kako bi se poboljšala kvaliteta vremenski kritičnih liječenja, budući da su kardiovaskularne bolesti, moždani udar i rak vodeći uzroci smrti u Hrvatskoj.

Osim toga, s obzirom na epidemiološke pomake prema nezaraznim bolestima i promjenjive potrebe u zdravstvenoj zaštiti, ključno je dobro uspostavljeno upravljanje kroničnim stanjima. Snažna i učinkovita primarna zaštita ovdje ima ključnu ulogu. Međutim, u Hrvatskoj se broj liječnika opće prakse smanjuje u usporedbi s drugim medicinskim profesijama te čine samo 16% svih liječnika, u usporedbi s prosjekom OECD-a od 23% u 2023. godini. Iako građani Hrvatske općenito prijavljuju manje neispunjenih medicinskih potreba u usporedbi s drugim zemljama EU-a, udaljenost je za njih glavna prepreka pristupu, posebice za ruralna i otočna područja. U tom pogledu, politike koje Hrvatska postupno uvodi, uključujući sustav hitne pomoći i ulaganja u telemedicinu, u skladu su s onim što vidimo u nekim od zemalja OECD-a.

Kako OECD može pomoći u stvaranju boljih zdravstvenih politika i njihovoj provedbi?

- Rad Odbora za zdravstvo OECD-a pomaže zemljama da unaprijede otpornost i financijsku održivost zdravstvenih sustava, što uključuje rješavanje pritisaka na zdravstvene djelatnike i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite. Rad također obuhvaća ekonomiju javnog zdravstva, pružajući podršku zemljama u procjeni troškova premošćivanja nedostataka u politikama za velike javnozdravstvene prijetnje te u procjeni povrata ulaganja u zdravlje stanovništva, javnu potrošnju i gospodarsku produktivnost.

U središtu rada OECD-a su ekonomski fokus i naglasak na mjerenju učinkovitosti zdravstvenih sustava.

Možete li dati primjer otpornog, učinkovitog i uistinu na pacijenta usmjerenog zdravstvenog sustava?

- Ne postoji niti jedan jedini idealan zdravstveni sustav na svijetu. Ako pogledate naše glavno izvješće Health at a Glance, vidjet ćete da zdravstveni sustav nijedne pojedinačne zemlje OECD-a ne ostvaruje najbolje rezultate u svim dimenzijama. Zbog toga je važno imati međunarodno usporedive metrike kako bismo mogli mjeriti, uspoređivati i napredovati prema zadanim standardima. Gledajući ključne pokazatelje iz tog izvješća, Hrvatska stoji relativno dobro u usporedbi s nekim drugim zemljama OECD-a, na primjer po broju liječnika u odnosu na broj stanovnika te po kapacitetu bolničkih kreveta. Međutim, u usporedbi sa zemljama slične ekonomske snage, kao što su Portugal, Estonija ili Poljska, Hrvatska je manje uspješna u učinkovitom korištenju bolničkih kapaciteta, što se mjeri nižom stopom iskorištenosti kreveta za akutnu skrb u Hrvatskoj u usporedbi s ove tri zemlje.