Sitna starica u invalidskim kolicima nemirno očima gleda uokolo. Puno je to ljudi, toliko ih nije vidjela od onih dana kad su uz zaglušujući zvuk eksplozija ruskih bombi, bježali iz Harkiva. Nije ni znala da odlazi od kuće na, vjerojatno dulje vrijeme. Da jest, kaže nam njezina rođaka Irina Petrovna, ne bi otišla.
- Kad je počelo bombardiranje i bombe počele padati blizu našeg doma, baku smo smjestili u automobil i krenuli. Malo je dementna, ali ima mnogo i svjesnih trenutaka, a onda plače. Ništa ne govori, samo plače. Tiho, za sebe – ispričala je za Jutarnji Irina.
Ona i Aleksandra u nedjelju su bile među gotovo tisuća ukrajinskih izbjeglica, koji su stigli na uskrsnu misu i druženje u križevačku grkokatoličku Katedralu Presvete Trojice, koju je po bizantsko-slavenskom o...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....