PARK GRABOVAČA

U Lici otvaraju pećinu za liječenje respiratornih problema disanjem i meditiranjem

Između Otočca i Gospića nalazi se podzemni sustav jedinstven u svijetu, a gotovo nepoznat u Hrvatskoj
 Robert Fajt/Cropix

Samograd, baš kao i svaka druga špilja na svijetu, ima svoje stalaktite i stalagmite, atrakciju i mistiku pa i legende bez kojih čovjek ne bi imao toliko strahopoštovanja pri svakom spustu u zemljinu utrobu.

Ali, ima nešto po čemu su i ona, i čitav špiljski sustav Pećinskog parka Grabovača u ličkom srcu između Otočca i Gospića, Perušiću kojemu pripada, posebni - jedini su pećinski sustav koji je institucionaliziran, dakle imaju ustanovu koja se bavi samo pećinama, jedini su u Europi s tri špilje koje su geomorfološki spomenici prirode na vrlo malom području, od ukupno 24 istražene i tko zna koliko skrivenih.

Šest entuzijasta

Ima toga još, njihovih šestero djelatnika su entuzijasti koji osmišljavaju sjajne turističke programe, sami grade i uređuju popratne sadržaje, kako bi turizmom pokrili troškove raznih znanstvenih istraživanja, jer samo od općinskih dotacija, koje im pokrivaju minimalne troškove, ne bi preživjeli.

Godišnje ih posjeti gotovo 10.000 ljudi, od kojih više stranaca, a opet, za njih šira publika, pa ni domaća, i ne zna. Kako je to moguće s obzirom na sve njihove posebnosti, došli smo provjeriti na mjesto događaja, u podzemlje i nadzemlje.

Geografkinja i geologinja Jelena Milković ima 34 godine, tamo radi već 11, a posljednje četiri je ravnateljica PP Grabovača. Preostalih petero djelatnika također su redom mladi ljudi, trojica vodiča, računovotkinja te čovjek u nadzornoj službi.

Pričamo s njom o parku dok hodamo prema Samogradu, jedinoj turistički prilagođenoj špilji u kompleksu. Pokazuje nam Jelena hobitsku kućicu, repliku iz filmskog hita "Gospodari prstenova", koju su oni sami iskopali, betonirali i uredili, ispred nje je vrt s biljem specifičnim za Liku, pa na tom primjeru shvaćamo kako funkcioniraju.

image
Hobitova kućica
Robert Fajt/Cropix

Najmlađe će hobitskom kućicom animirati da uče o bilju. Imaju četiri poučne staze, od kamena su složili veliki labirint kako bi djeca učila kako je to biti šišmiš, šumske orgulje koja aktiviraju vjetrovi, osmatračnicu za ptice i eko dječje igralište. Uz punktove s roštiljima i klasični info pult sa sanitarnim čvorom ovdje se može provesti uzbudljiv dan, čak i da iz nekog razloga uopće ne zakoračite u podzemlje.

Kovana vrata

Na prilazu špilji su velika kovana vrata, oni koji ih preskaču da ne bi platili ulaznicu puno riskiraju, jer je litica na tom mjestu strma, a stijene oštre. U zelenoj oazi okruženoj kamenjarom može se čovjek okrijepiti nakon petstotinjak metara uspona, jer mu slijedi oko 350 metara hoda špiljom s četiri predvorja, ali i čak 480 ručno klesanih stepenica. Punih 13 godina, do 1903. godine, klesali su ih ugarski vojnici i pripremali za posjet hrvatskog bana i ugarskog ministra predsjednika Khuena Hedervaryja, ali on nije nikada došao.

No, kvaliteta je neupitna te služe dobro i danas, 120 godina kasnije. Davno je ovdje sve vrvjelo od života. U unutrašnjosti su pronađeni ulomci keramičkih posuda i ljudske kosti u razdoblju od 12. do 1. st. pr. Kr. Prvi turisti razgledavali su je 1835. godine, dokaz tome su potpisi koje su tamo ostavili austrijski časnici, osvijetljena je 1890 godine, a 1911. je detaljno mapirana, čime je postala prva hrvatska špilja s turističkim nacrtom. Medina pećina je najveća s više od 500 metara podzemnih hodnika, Budina ledenica ima jedinstvene sige u Europi u obliku slova "L" nastale zbog strujanja zraka.

image
Na fotografiji: Potpisi austrijskih časnika
Robert Fajt/Cropix

Jelena uključuje svjetla pa malo čekamo da se ledice "razgore", a onda ulazimo u prvo predvorje - Frasovu dvoranu. Zimi se ispuni vodom pa je zato u zimskim mjesecima špilja zatvorena. No, u tim mjesecima, pa tako i u ljetnim, temperatura zraka je ista - 8 Celzijevih stupnjeva.

Do prije nekoliko godina ovdje su se održavali glazbeni koncerti, nastupila je Radojka Šverko i grupa Vatra, ali onda su odlučili u Upravi da im je prioritet zaštita i znanost, a ne masovni turizam i estradizacija, s obzirom da je i ova špilja jedna od triju geomorfoloških spomenika prirode pa su takav način promidžbe ukinuli. Zaštita se u pravom smislu provodi tek od 2005. godine.

Nevjerojatni su razmjeri devastacije koja se tu događala prijašnjih godina. Primjerice, graditelji željezničke stanice u Perušiću pokidali su stalaktite i ugradili ih tamo u ogradu 1920. godine, a jedan i danas krasi park Kolakovac u Gospiću, probušili su stalaktit i on je postao fontana. Zidovi su, nažalost, puni potpisa i črčkarija. Svaki zapis mlađi od 50 godina bit će uklonjen.

Prolazimo kraj najvećeg stalagmita, visok je oko pet metara i nastajao je oko milijun godina. Čitav put se zapravo dižete i spuštate stazom i kamenim stepenicama, a raspon dubine i visine je 50 metara pa vam treba kondicije. Iznad glava vam živi petnaestak šišmiša, ostali su se iselili u mirnije špilje, a nemojte se iznenaditi ako vas preleti sova. Nekima na trenutak stane srce od straha, ali sve je u redu, ona samo daje do znanja tko je na čijem terenu.

- Sve špilje su prave arheološke riznice, u jednoj smo, iza poveće stijene, pronašli 50 kostura male djece. Nitko ne zna kako su se tamo našli i što se dogodilo, kako su umrli, zašto nema ostataka odraslih iz toga doba? Nadam se da ćemo uskoro imati više informacija jer su svi ti nalazi izuzeti i istražuju se u Beču.

Prema prvim informacijama, može se govoriti da datiraju iz vremena Krista - kaže nam Jelena, ne želeći otkriti točnu lokaciju pronalaska, jer bi takvo što motiviralo "istraživače" i ekshibicioniste na to mjesto, a to bi moglo biti opasno za njih i pogubno za špilju.

image
Vidikovac
Robert Fajt/Cropix

Ljudski ostaci

Biološka, geomorfološka i geološka istraživanja provode se tamo godinama, no arheološka su u povojima, počela su tek prošle godine u suradnji ustanove s Prirodoslovno matematičkim fakultetom u Zagrebu. I u Samogradu su pronašli ljudske ostatke, posuđe iz željeznog doba i drevne zapise. Nemoguće je na ovakvim mjestima pobjeći i od legendi i mističnih bića. Poznata je priča o tajanstvenom patuljku koji živi u Medinoj pećini. To međutim nije samo legenda, nego i svjedočanstvo lokalnog čovjeka Ante.

- On je ispričao da je išao istraživati tu pećinu, koja je prilično zahtjevna jer ima puno uskih tunela. Kaže da se nakon višesatnog lutanja umorio pa zaspao. Nakon što se probudio, više nije mogao pronaći izlaz. Tada mu se ukazao patuljak i izveo ga van - priča nam Jelena.

Pitamo je li li ikada itko drugi vidio patuljka.

- Nije, ali nitko drugi nije ni zaspao u špilji - odgovara kroz smijeh.

Zanima nas kako je moguće da ovakav biser ostane skriven od većeg broja ljudi.

- Ima više razloga, u marketing uopće ne ulažemo jer nemamo novca. S druge strane, masovni turizam nas i ne zanima, od njega želimo zaraditi toliko da pokrijemo sve godišnje troškove. Općina Perušić nam financira plaće i hladni pogon, za to nam treba godišnje oko 600.000 kuna. Ostalo namaknemo sami, u najjačoj posjetiteljskoj godini 2019. ostvarili smo 430.000 kuna od ulaznica i gostiju, bilo ih je oko 9000.

Većina su stranci, a ono domaćih uglavnom otpada na školske i studentske grupe. Tek u vrijeme pandemije imamo veći porast domaćih individualnih gostiju, pa smo sada godišnje na njih 5000 do 6000. Javljamo se na sve moguće natječaje, povlačimo sredstva iz EU i nacionalnih projekata. Sva ta sredstva dalje ulažemo za edukacije i znanost, imamo razgranatu mrežu volontera u cijeloj Europi - kaže nam ravnateljica Jelena Milković.

image
Jelena Milković
Robert Fajt/Cropix

U svemu tome pokušavaju naći pravu mjeru, a da bi izbjegli masovniji turizam, uvest će online sustav prodaje ulaznica i predbilježbi te ograničiti broj posjetitelja u grupama od maksimalno 35. Dotad će svi posjetitelji i dalje biti privilegirani, jer imaju osobnog vodiča bez obzira na brojnost grupe. Cijena ulaznice je 50 kuna, za djecu 35, a popust imaju studenti, planinari i umirovljenici.

"Mislim da će to biti hit"

U Grabovači se spremaju na još jedan iskorak po kojemu će biti jedinstveni u Hrvatskoj i jedni od rijetkih u Europi. Pripremaju dokumentaciju nakon čega će dati u koncesiju, jednu od špilja. U njoj će se provoditi speleoterapija.

- Javila nam se terapeutkinja koja bi to radila u suradnji s Klinikom za plućne bolesti Jordanovac. Osmislila je program disanja i meditiranja u špilji. U grupi bi bilo maksimalno pet osoba, imali bi prostirke i ni na koji način ne bi utjecali na špilju i život u njoj. Jedan tretman bi trajao oko dva sata.

Špiljski zrak drukčiji i da djeluje na dišne puteve, pa vježbe disanja pomažu svim kroničnim bolesnicima koji imaju respiratorne probleme, a pogotovo je to sada aktualno u vrijeme pandemije. Moći će se doći u privatnim aranžmanima, ali i s liječničkom uputnicom. Mislim da će to biti hit, jer smo i dosad imali brojne upite, uglavnom stranaca, Amerikanaca pogotovo - smatra Jelena Milković.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. listopad 2021 05:02