Za situaciju u zemlji može se reći sve osim da je stabilna. Svađe vlasti i oporbe, koalicijskih partnera u vlasti, svađe unutar pojedinih stranaka, svađa premijera s potpredsjednikom Vlade, bivših i sadašnjih ministara… Svađe i intrige na sve strane. Čak je pomalo nestvarno kako smo tako posvađani uspjeli iznjedriti Nacionalni program reformi i Program konvergencije koji su dobili pozitivno mišljenje Europske komisije. A jedan od glavnih aktera u pisanju tih dokumenata bio je relativno povučeni i, kad su u pitanju izjave, konzervativni ministar financija Zdravko Marić. Kako se on snalazi u hrvatskom svijetu svađa? Ne sjećamo se kad je zadnji put hrvatska Vlada dobila u relativno kratkom roku pozitivno mišljenje međunarodnih institucija kao što je sada dobila od MMF-a, pa i od Europske komisije.
Dojam je da je mnoge iznenadilo to što je EK poručila da je Vladin program dovoljno ambiciozan. Je li i vas?
- Od konstituiranja Vlade jasno smo komunicirali da smo spremni na reforme te da smo svjesni njihove važnosti za gospodarstvo i za standard građana. Prepoznali smo stoga važnost adresiranja pojedinih neravnoteža u RH koje zahtijevaju poduzimanje sustavnih i odlučnih mjera za njihovo rješavanje.
Još u veljači pokrenuli smo aktivnu komunikaciju prema međunarodnim institucijama koje ste spomenuli, kako na visoko razini tako i na operativnoj, s ciljem što boljeg komuniciranja osnovnih ideja i ciljeva.
Osnovni ciljevi su gospodarski rast i zapošljavanje, koji su međusobno vezani, te održivost javnih financija. Sve skupa što smo komunicirali i što smo zamislili pretočili smo u dva dokumenta: Nacionalni program reformi i Program konvergencije te ih je Europska komisija pozitivno ocijenila. Pozitivno gledamo na preporuke Komisije. One govore da su i naši partneri u Europskoj komisiji prepoznali naše ciljeve, smjer i održivost reformskih mjera.
Što je presudilo da dobijete pozitivno mišljenje? Naši makroekonomisti pretežito su smatrali da vam planovi nisu dovoljno ambiciozni.
- Još kad su krenule prve rasprave na temu naših planova i programa, rekao sam kako mi je jako drago da su postojale kritike i onih koji tvrde da je plan preambiciozan i onih koji su rekli da nije dovoljno ambiciozan. U fiskalnom dijelu išli smo na tzv. growth friendly konsolidaciju, odnosno onu konsolidaciju koja će ići ruku pod ruku s gospodarskim rastom. No, isto tako bili smo svjesni da je reformski paket neophodan.
Dugoročno ključni izazov ostaje prema Europskoj komisiji kako povećati potencijalnu stopu rasta koja se trenutačno procjenjuje na manje od 1 posto. Za to nam, kažu, trebaju održive investicije i duboke strukturne reforme na tržištu rada i proizvoda kako bi se povećala učinkovitost radne snage. Što po tom pitanju čini Vlada?
- To je ključno pitanje na ekonomskom polju. Ove godine očekujemo stopu rasta od oko 2 posto, ali sigurno je da moramo gledati na srednji i dugi rok. Pokušali smo sistematizirati niz mjera kroz nekoliko uporišnih točaka. Spomenuo sam već fiskalnu konsolidaciju koja pridonosi smanjenju javnog duga, ali isto tako pridonosi i dizanju putanje potencijalnog BDP-a jer u konačnici smanjujete dugoročni trošak zaduživanja kroz smanjivanje kamata, otvarate mogućnost za smanjenje poreznog i neporeznog tereta gospodarstvu i građanima te povećavate prostor za rast investicijske i osobne potrošnje, što će dati dodatni zamah gospodarskom rastu. Istodobno jačate kredibilitet fiskalne politike te smanjujete percepciju rizika kod vaših kreditora, što posljedično dodatno snižava cijenu duga. Kako bismo sve to proveli, potreban je i odgovarajući reformski paket. Ciljali smo tako na visoke proračunske konzumente kojima su očigledno nužne reformske prilagodbe zbog dugoročne održivosti. Tu su mirovinski i zdravstveni sustav, sustav socijalne zaštite, javne administracije te pitanje olakšavanja uvjeta poslovanja. Ako država ne može izravno iz proračuna stimulirati gospodarski rast kroz niz poticaja, onda može barem eliminirati barijere i prepreke za lakše poslovanje.
Ruku pod ruku idu porezna i neporezna reforma, a posebno mi je bitna administrativna reforma koju stalno zagovaram. Poduzetnicima je podjednaki problem trošak, kao i administriranje plaćanja. Nužno je pojednostaviti niz procedura.
Važan element je i apsorpcija sredstava EU fondova. Doslovce danas stvaraju se uvjeti poslovanja na srednji rok. Natječaj na koji se danas prijavljujete imat će posljedice u godinama koje dolaze.
Osvrnimo se na situaciju oko Fonda za regionalni razvoj, gdje je izbila afera oko toga jesu li kriteriji za povlačenje sredstava postavljeni kako bi trebali biti ili nisu, spominju se namještanja. No zašto jednostavno ne povučemo veliki novac, pa neka se poslije radi revizija spornih slučajeva? Zašto kao Cipar ne povučemo što se može?
- Ne mogu u ovom trenutku komentirati detalje niti želim prejudicirati konačnu odluku mjerodavnih tijela u tom slučaju te njihovu ocjenu je li ili nije bilo nepravilnosti. Međutim, uz težnju da povučemo što veći iznos sredstava iz EU fondova, moramo voditi računa o jasnim pravilima povlačenja tih sredstava i s tim povezanim reputacijskim, ali i financijskim rizicima u sljedećem razdoblju.
Puno smo vremena potrošili na gradnju administrativnih kapaciteta, a sada trebamo raditi na apsorpciji. U fazi smo kada se posebno treba voditi briga da se natječaji te priprema projekata rade na odgovarajući način. Još smo na početnoj razini krivulje učenja.
Govorimo, recimo, o pojedinačnim projektima sustava navodnjavanja od 15-ak milijuna eura koji se 100 posto financiraju iz EU fondova. Moramo biti precizni, jasni, moramo educirati korisnike.
Iskustvo nam je pokazalo da je struktura EU fondova izuzetno složena, ali i mi smo sami uveli pretjerane dodatne procedure koje otežavaju povlačenje EU sredstava. U tom dijelu procedure treba pojednostaviti i omogućiti brže povlačenje sredstava.
EK puno spominje riječ dug. No dojam je da je u javnosti problematika zaduženosti podcijenjena te da se opasnosti koje proizlaze iz zaduženosti ne vrednuju na pravi način. Primjerice, malo tko sluša premijera koji upozorava da se prodajom državne imovine smanjuje javni dug i deficit te tako zapravo na kamatama ‘profitira’ puno više nego što će se dobiti samom prodajom. Čudi li vas žestoka reakcija političara među vladajućim strankama na najavu relativno blage privatizacije?
- Kad govorimo o osobnom dugu građana, dugu korporacija i javnom dugu, može se reći da postoji puno sličnih rizika, ali i specifičnosti. No, u načelu dug je dug i fakti su fakti. Ovog trenutka javni dug je na razini od oko 290 milijardi kuna. Hrvatskim građanima tisuće su brojke koje vjerojatno lakše percipiraju nego milijune, a kamoli milijarde. Isto vrijedi za postotke BDP-a pa ću plastičnije objasniti da plaćamo 12 milijardi kuna kamata na javni dug, što je kompletni proračun sustava školstva, znanosti i sporta. Razumijem našu političku javnost i određene razlike u razmišljanjima, ali razgovarajmo argumentirano. Nemojmo odmah, na prvu, govoriti kako smo za ili protiv. Danas plaćamo prosječno kamatu od 4,3 posto na naš cjelokupni dug, a nalazimo se u razdoblju povijesno najnižih referentnih kamatnih stopa, pri čemu neke nama usporedive zemlje plaćaju i po dva postotna boda niže kamate od nas u ovom trenutku. Uz to, postoji očekivanje da će u nekom razdoblju te referentne kamatne stope rasti. Naše analize govore, pojednostavljeno prepričano, da bi učinak rasta kamatne stope za 2 postotna boda spomenutih 12 milijardi kuna pretvorio u 18 milijardi. Govorimo o mogućnosti 50-postotnog povećanja kamate koju plaćamo. Treba biti vrlo jasan o tome kakvi su razmjeri problema s kojim se suočavamo, koji su razmjeri izazova na koji moramo odgovoriti.
Kao Vlada jasno smo se odlučili za stabilizaciju javnog duga i njegovo što hitnije dovođenje u silaznu putanju. Gospodarski rast bi tome trebao pripomoći, ali je prioritet fiskalna konsolidacija koju su međunarodne institucije prepoznale kao nešto pozitivno. U tom kontekstu je aktivacija državne imovine nužna. To je taj jezičac na vagi koji bi već ove godine mogao blago spustiti razinu javnog duga, a onda, u godinama koje dolaze, možemo ga dalje snižavati provedbom reformi.
Kako objašnjavate oštro protivljenje prodaji manjinskih udjela u državnim tvrtkama? Što će uopće država s manjinskim udjelom u Podravki ako ga zadrži?
- Volio bih zadržati konzervativnost u izjavama pa neću ulaziti u pojedinačne primjere, ali ću reći kako treba shvatiti da je privatizacija iz povijesnih razloga dijelom stigmatizirana te već na sami spomen privatizacije dio javnosti kako političke, tako i opće jako emotivno i negativno reagira. Međutim, i tom pitanju moramo pristupiti racionalno te sagledati problem cjelovito. U prošlosti je bilo loših i neuspješnih privatizacija, ali isto tako imamo pozitivnih privatizacijskih priča, gdje je ulazak domaćeg ili stranog privatnog kapitala unaprijedio tehnološki razvoj, način upravljanja i poslovne procese, od čega nisu imali koristi samo privatni investitori nego i radnici u tim tvrtkama, pa i društvo i država u cjelini.
Vlada je donijela odluku skidanja pojedinih kompanija s liste strateških nacionalnih kompanija. Pri tome nismo prejudicirali mogućnost njihove privatizacije. Neke od tih kompanija su javno izlistane, pa treba biti oprezan.
Kao ključno moram naglasiti da ne gledamo prodaju državne imovine kao pitanje krpanja proračunskih rupa nego i kao šansu uvođenja svježeg kapitala, dovođenja znanja, boljeg korporativnog upravljanja... Sve je to usmjereno prema dizanju vrijednosti. U tom smislu država od prepuštanja imovine privatnom kapitalu može imati koristi. Ako neće dobivati dividende, imat će korist kroz razvoj poslovanja privatnih tvrtki, dodatno zapošljavanje te bolju naplatu poreza i doprinosa. Imali smo prije nekoliko dana primjer indijske kompanije koja je dodatno uložila u Hrvatsku. Zapošljavanje novih 200 te u konačnici 300 ljudi vrlo je značajan pomak u zemlji poput Hrvatske. Govorimo o globalnom igraču u proizvodnji kapsula. Zapitajmo se što to znači za kraj poput Ludbrega.
Ima dosta povika na Vladu, čak iz redova vladajuće koalicije, da je spora te da nema reformi, a s druge strane svjedočimo dramatičnoj političkoj nestabilnosti. Sabor jedva uspijeva skupiti kvorum. Bojite li se da će politička nestabilnost utjecati na rejting zemlje? Rejting agencije već su dale takvo upozorenje, a stanje se u međuvremenu po pitanju nestabilnosti pogoršalo.
- Bili smo vrlo ozbiljni u sastavljanju plana i programa. Stranke vladajuće koalicije podržale su taj plan i program. Pred tri saborska odbora prezentirao sam Nacionalni program reformi i Program konvergencije te mogu reći da je postignut visok stupanj suglasnosti o potrebama, kao i o pravcima reformi. Jasno mi je da će u konkretizaciji tih promjena biti određenih otpora, ali se nadam i uvjeren sam da kako smo bili odgovorni i ozbiljni pri sastavljanju plana i programa, da ćemo imati dovoljno razuma da provedemo konkretne reformske mjere vodeći računa o što pravičnijem rasporedu tereta nužnih promjena. Spomenuli ste rejting agencije. Činjenica je da su moguću političku nestabilnost identificirali kao jedan od problema. Tijekom lipnja njihovi analitičari dolaze u novi redovni posjet i sasvim će sigurno, među ostalim, promatrati i događaje na hrvatskoj političkoj sceni. Investitoru ili rejting agenciji nebitno je dolazi li iz Frankfurta, Londona ili New Yorka. Oni su i te kako informirani o događanjima u Hrvatskoj te treba voditi računa da, čak i kad se ne slažemo, ostanemo u zoni argumentirane i demokratske rasprave, ali da se odluke ipak donose.
Ako bi se pojednostavljeno prepričalo što ste sada rekli, onda bismo mogli poručiti da se slažete s tezom da svađe političara mogu ugroziti rejting? I što bi značilo dodatno rušenje rejtinga?
- Mi znamo što moramo napraviti. Dobili smo stvarno pozitivne ocjene, i MMF-a, i Europske komisije, i drugih međunarodnih institucija, i bilo bi jako loše da sada zakažemo na elementu implementacije. Spomenuli ste rejting agencije: one su taj problem identicficirale. Mi smo odmah rekli: ovo je okvir za provedbu reformi, a unutar društva ćemo voditi javne rasprave.
Dakle, slažete se s ocjenom da politička nestabilnost može ugroziti hrvatski rejting? I što bi za Hrvatsku značio daljnji pad rejtinga?
- Aktualna politička stvarnost, nakon početne faze uhodavanja, ide nabolje. Potrebno je učiniti još neke dodatne korake kako bismo i sebe i međunarodnu zajednicu uvjerili u sve to. Mislim da će najbolji dokaz toga biti kada krene implementacija mjera. No, ponovit ću: proračun je Sabor izglasao, a plan reformi, bez obzira na to što nije išao u pravu saborsku proceduru, na saborskim je odborima dobio podršku. Dakle, mi se oko toga načelno slažemo, postoji neka vrsta suglasja da je nužno provesti reforme. Kada dođe do diskusije oko detalja reformi, mi ćemo kroz dodatnu diskusiju ukazati na važnost određenih reformi. Ne dvojim da ćemo održati političku stabilnost te da ćemo imati dovoljno odgovornosti i hrabrosti da to sve provedemo.
No, hoćete li za konkretne mjere imati dovoljno ruku u Saboru? I sami kažete da će pravi test biti kada na red dođe provedba mjera, odnosno njihovo ‘pretakanje’ u konkretne zakonske prijedloge. S druge strane, iz vladajuće većine dolaze disonantni tonovi, a neki ugledni članovi vladajućih stranaka otvoreno govore da neće podržati, primjerice, prijedlog da se kasnije ide u mirovinu.
- Kada je riječ o kasnijem umirovljenju, treba biti pošten i reći da su i prijašnje Vlade to predlagale, pa i usvajale. U našem prijedlogu je samo to da se to razdoblje prilagodbe skrati. Sagledavajući našu demografsku situaciju, produljenje životnog vijeka te vodeći računa o održivosti mirovinskog sustava, ocijenili smo nužnim skraćivanje vremena prilagodbe te stvaranje pretpostavki za održivost kako mirovinskog tako i financijskog sustava u budućnosti.
Što se tiče dovoljno ruku, ja vjerujem da ćemo imati dovoljno ruku u Saboru. Činjenica je da je proteklih nekoliko tjedana bilo problema s kvorumom, ali ni jedan element naše reformske agende zbog toga nije ugrožen. Uostalom, na kraju je sve izglasano.
Što ćete s javnom upravom? Na nju nam iz Europske komisije, i ne samo iz nje, uredno stižu ‘packe’. Čini se da se, zbog velikih otpora u HDZ-u, odustalo od smanjenja broja županija?
- Javna uprava i reforme u njoj izuzetno su važna tema. Nema onoga tko se načelno ne slaže s time da je potrebno napraviti određenu racionalizaciju i smanjiti fragmentiranost javne uprave te povećati njenu transparentnsot. To se ne odnosi samo na državnu upravu u užem smislu, nego i na lokalnu samoupravu, pa i na javna poduzeća. Ja na taj sustav gledam cjelovito i ne izdvajam pojedine njegove segmente. Kod investicija, primjerice, možete imati problem i na središnoj, i na lokalnoj razini, kao i kod javnih poduzeća.
Zato je potrebno napraviti analizu u kojoj će se cjelovito sagledati ovlasti i odgovornosti svih u tom sustavu. Jedino tako možemo govoriti o cjelovitoj reformi sustava. Na svakoj razini države - od središnje pa do lokalne - puno je neracionalnosti, koje treba paralelno i cjelovito sagledati i svesti na održivu rzainu.
U kojoj je fazi najavljena porezna reforma?
- Do kraja lipnja bismo trebali imati cjelovit prijedlog porezne reforme. Razmatramo svaki pojedini porezni oblik - i onaj na dohodak, na dobit, PDV, trošarine, doprinose, nekretninski dio... Uključili smo renomirane stručnjake u rad Stručne radne skupine. Od prvog dana ideja je da se stvori cjelovito rješenje za porezni sustav. Želim napraviti stvarnu poreznu reformu, a ne samo partikularno izvlačiti jedan ili drugi element.
U javnost je već procurilo da se razmišlja o ukidanju najviše stope poreza na dohodak, koja je u Hrvatskoj vrlo velika i iznosi 40 posto. Koje se još promjene u sustavu poreza na dohodak mogu očekivati? Hoćemo li imati sustav sa samo dvije stope i hoće li se povećavati neoporezivi dio dohotka?
- Slažem se s ocjenama da porezna stopa od 40 posto starta na vrlo niskoj razini dohotka od 13.200 kuna. Tu ne govorimo samo o oporezivanju primanja top-menadžera, kako se to u javnosti obično misli, nego dobrim dijelom i o srednjem menadžmentu, zatim o liječnicima, IT stručnjacima i mnogim drugima od kojih se očekuje da danas-sutra preuzmu vodeće funkcije u hrvatskom gospodarstvu, a istodobno ih takvim porezima destimulirate, pa mnogi i odlaze iz Hrvatske. Činjenica je da su to ljudi koji su obrazovani u Hrvatskoj i u koje je država puno uložila, a mnogi se od njih onda iseljavaju.
Međutim, kada govorimo o stopi poreza na dohodak od 40 posto, moram reći da mi ni na koji način ne zanemarujemo načelo socijalne pravednosti. Kada u računicu uključite i dio umirovljenika, mi imamo oko 2,7 milijuna obveznika poreza na dohodak, a samo 75.000 do 80.000 onih koji ulaze u tu najvišu stopu. Dakle, relativno je malo ljudi obuhvaćeno tom stopom, ali njima se najviše uzima i to su ljudi od kojih se u ovom društvu najviše očekuje. Što ćemo s tom najvišom stopom učiniti, znat će se za mjesec dana. U svemu treba voditi računa i o tome da je porez na dohodak primarno prihod lokalne samouprave.
Cilj porezne reforme mora biti širenje porezne baze, koja je jako sužena u vrijeme recesije. Porezni sustav uz to treba biti jednostavniji i transparentniji, a zadržavajući njegovu fiskalnu održivost. Naša je namjera ići u tom smjeru te upravo otvoriti mogućnosti za porezno rasterećenje gospodarstva i naših građana.
Što je s uvođenjem poreza na nekretnine? Kada će se uvesti i koliki?
- Ako se kod poreza na dohodak uzme dio novca koji se slijeva u blagajne jedinica lokalne smaouprave, onda se dio toga može kompenzirati porezom na nekretnine, koji će također biti lokalni porez. Mi danas imamo komunalnu naknadu, koja ima zakonsku podlogu, ali suočava se i s određenim problemima. Primjerice, ne naplaćuju je sve jedinice lokalne samouprave i nije ujednačena. Ona se temelji na kvadraturi, a u nekim jedinicama lokalne samuprave je ‘pojačana’ zonom u kojoj se nekretnina nalazi, a ponegdje i namjenom, ovisno o tome koristi li se u stambene ili poslovne svrhe.
Naša je ideja da u kratkom roku tu komunalnu naknadu unaprijedimo u jednostavni porez na nekretnine, kojem bismo dodali još dva kriterija - starost nekretnine i koeficijent njene kvalitete. Među ostalim, vodili smo se i načelom da novi porez ne bude dodatni veliki trošak. Dakle, kroz jednostavniji način, po uzoru na Norvešku, formirali bismo cjelokupan sustav.
Ti novi kriteriji za veliku većinu građana neće značiti povećanje onoga što već sada plaćaju kroz komunalnu naknadu. Naravno, za neke s malo kvalitetnijim i mlađim nekretninama, doći će do blagog povećanja, dok će za druge doći možda do blagog smanjenja, ali ukupan prihod ostat će isti.
U drugoj fazi uveo bi se pravi porez na nekretnine. Za to je, pak, potrebno zadovoljiti neke druge kriterije poput uređenosti zemljišnih knjiga, uređenosti i povezanosti informatičkih sustava i slično, što bi trebalo provoditi paralelno.
Inače, mi danas kroz komunalnu naknadu godišnje naplaćujemo 0,7 posto BDP-a, što je oko 2,5 milijarde kuna. Prosjek EU-a kod poreza na nekretnine je jedan do 1,5 posto BDP-a.
Kakvo je punjenje proračuna u prvih pet mjeseci?
- Porezni prihodi su u porastu. Gledano po pojedinim oblicima, PDV je na razini prošle godine, a ostali porezni oblici - od dohotka i dobiti, preko trošarina pa do doprinosa, imaju znatan rast, neki i dvoznamenkasti. Doprinosi su, primjerice, porasli pet posto. Meni je bitno da se proračun puni u skladu s očekivanjima. No, bitno mi je da se fokusiramo na rashodnu stranu proračuna i daljnje smanjenje deficita, a u skladu s preporukama Europske komisije.
Što je to Registar stvarnih vlasnika tvrtki, koji se najavljuje?
- To je registar stvarnih, a ne pravnih vlasnika tvrtki. Danas imate situaciju da vam u vlasničkoj strukturi neke tvrtke stoji odvjetničko društvo ili skrbnički račun. Sve je to legalno, ali kroz taj registar bi se prikupili podaci o stvarnim vlasnicima. Taj bi registar bio za potrebe Ministarstva financija i njegovih službi, te tijela kaznenog progona, jer bi se na taj način dobio uvid u stvarno vlasništvo pojedinih trgovačkih društava. Sve je to usmjereno na sprječavanje poreznih utaja, prijevara, pranja novca i financiranja terorizma. Porezna uprava, zajedno s Uredom za sprječavanje pranja novca, nositelj je tog projekta. Po tome, mi smo čak i ambiciozniji od nekih drugih članica EU jer planiramo taj sustav postaviti do kraja godine. Inače, ministri financija EU su i potpisali dokument o razmjeni podataka upravo u tom području.
Zašto Uprava HPB-a nije dobila razrješnicu?
- Vlasnik nema potrebu komentirati zašto je nekome dao ili nije dao razrješnicu. Vlada je u travnju korigirala uredbu o imenovanju uprava trgovačkih društava od strateškog i posebnog ineteresa, koja predviđa da se uprave biraju preko javnog natječaja. I ovo je korak u tom smjeru.
Kako je biti ministar financija u situaciji kada postoje, prema percepciji javnosti, dosta ozbiljni nesporazumi, pa i sukobi, na relaciji premijer Tihomir Orešković, prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko i potpredsjednik Vlade Božo Petrov? Kako u takvoj situaciji uspijevate voditi Ministarstvo?
- Osobno smatram da je u nekim elementima način komunikacije koju spominjete predimenzioniran. Naravno da komunikacija uvijek može biti bolja. Ministarstvo financija je involvirano u svaki segment funkcioniranja Vlade. Praktički se ništa i ne može uputiti u Vladinu proceduru bez mišljenja Ministarstva financija. Moja osobna komunikacija sa svakim od troje ljudi u Vladi koje spominjete je jako dobra, osobno nisam ni s kim imao nikakvih problema.
Prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko kazao je kako ima indicije da su podaci o poslovanju tvrtke njegove supruge s Josipom Petrovićem, konzultantom MOL-a, došli iz Porezne uprave?
- Porezna uprava, odnosno služba unutarnjeg nadzora Porezne uprave reagira na svaki slučaj mogućeg kršenja kako zakona, tako i pravila profesionalnog postupanja službenika, pa je tako i u ovom slučaju, kao i u mnogim drugim slučajevima reagirala, a i ubuduće će reagirati na moguća protupravna ponašanja službenika Porezne uprave. Općim poreznim zakonom propisana su temeljna načela poreznog postupka kojim je uređen pravni institut porezne tajne. Prema tome, ako se utvrdi da je povrijeđen institute porezne tajne i utvrdi počinitelj, bit će poduzete odgovarajuće mjere.