U mraku sobe, dok mi dijete visi na ekranu, pitam se koja je ljetna granica pucanja roditelja

Bliži se kraj ljetovanjima. Za nas roditelje to je uvijek, da upotrijebim terminologiju kineske kuhinje, i sladak i kiseo osjećaj: često se međusobno šalimo kako jedva čekamo ponedjeljak nakon praznika, prvi dan škole ili vrtića, ili povratak u najtoplija njedra na svijetu, a to su, svi mi roditelji znamo, njedra teta čuvalica.

Kao s ratišta vraćamo se našim kućama na kontinentu, mi nesretnici čije bake i djedovi nemaju kuće na moru gdje nejačad možemo ostaviti na dva do tri mjeseca tijekom ljeta, sve pod “to je zdravo za njih” egidom, dok je prava istina kako je to zdravo i za nas, i kako su ta ljeta spasila mnoge brakove, i napravila mnogu pomirbenu djecu koja će se onda rađati točno u proljeće, spremna za još jedan krug materine ljubavi koja leluja od “umrijet ću od sreće, du...