“Od početka pandemije covida-19 u Hrvatskoj je u nekom obliku zdravstvenog nadzora bilo čak 225.249 osoba zbog bliskog kontakta sa zaraženim”, kaže zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dr. Ivana Pavić Šimetin.
Ova ogromna brojka, koja ukazuje da je svaki 20. građanin Hrvatske u nekom trenutku imao propisanu mjeru nadzora, odnosno samoizolacije, najbolje pokazuje koliki je posao na epidemiolozima tijekom epidemije bio u proteklih pola godine ne bi li se maksimalno smanjilo širenje korone, što nalaže i naputak Europskog centra za prevenciju i suzbijanje bolesti (ECDC) po kojem je u sprečavanju širenja korone vrlo važno pratiti kontakte oboljelih.
S obzirom na to da je ukupan broj pozitivnih na koronavirus u Hrvatskoj jučer stigao do 12.917, vjerojatno će se nekima činiti da je 225.249 više ili manje izoliranih puno u odnosu na broj oboljelih, ali epidemiolozi kažu da bi bez izolacije brojka oboljelih bila puno veća.
Kontrola štete
“Da se oni koji se razbole tijekom izolacije mogu slobodno kretati cijelo vrijeme, imali bi puno kontakta, voljnih i nevoljnih, i dodatno bi širili bolest. Ovako se ipak kontrolira ‘šteta’ koja je u slučaju covida-19 neizbježna”, kaže epidemiolog prof. dr. Branko Kolarić, član Vladina Znanstvenog savjeta za kontrolu covida-19.
Epidemiolozi se ne slažu ni s tim da bi ubuduće trebalo u samoizolaciju slati samo zaposlene u zdravstvenim ustanovama te onima za socijalnu skrb, kako je to predložilo Hrvatsko epidemiološko društvo, ili na neki drugi način olabaviti kriterije za određivanje karantene, s obzirom na to da je manje od pet posto onih kojima je propisana izolacija na kraju bilo pozitivno na covid-19. Naime, još jedan podatak ne ide u prilog onima koji žele smanjiti broj ljudi u samoizolaciji.
“Naši podaci govore da, primjerice, u Zagrebu jedan oboljeli ima najmanje tri, a najčešće pet ili više kontakata”, kaže dr. Sandra Šikić, zamjenica ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “dr. Andrija Štampar”. Dodaje da je gotovo polovica onih koji se u Zagrebu trenutno razbolijevaju upravo iz ‘bazena’ kontakata pa i to govori koliko je važno naći što više onih koji su bili u kontaktu sa zaraženima.
Također, prof. dr. Kolarić dodaje da ta činjenica pokazuje da se ne pridržavamo previše osnovnih epidemioloških mjera poput nošenja maski i fizičke distance pa je praćenje kontakata mogućnost da se ipak ‘prikoči’ širenje koronavirusa.
Bez obzira na različitosti razmišljanja, na tu temu izolacije i praćenja kontakata u europskom ECDC-u nema promjena već se i dalje inzistira na ‘contact tracingu’. Dapače, drže da bi trebalo proširiti priču korištenjem digitalnih medija, ali s obzirom na otpor koji se oko te vrste praćenja pojavljuje diljem svijeta, teško može proći.
No, činjenica je da bude li broj zaraženih nastavio rasti u Hrvatskoj, što je izgledno s obzirom na dolazak hladnijih dana i još uvijek neizvjesnosti oko mogućeg cjepiva, za ‘prikupljanje’ kontakata i određivanje samoizolacije trebalo bi više od trenutno raspoloživih 120 epidemiologa, od kojih dio nije bio ni dana na godišnjem odmoru. Ne bi li im se pomoglo, prema svemu sudeći, uskoro će se mijenjati pravilnik o radu uz nadzor netom diplomiranih liječnika. Bez te promjene mladi liječnici, naime, ne mogu raditi u epidemiologiji već samo u bolnicama ili primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Prijedlog je da tijekom tih šest mjeseci mijenjaju ‘radilišta’, a jedno od njih mogle bi primjerice biti i covid ambulante PZZ-a. Ovih su dana i mladi sa završenim srednjim i višim školama zdravstvenog smjera upozorili da primjerice većina njih ne može dobiti pripravništvo u zdravstvenim ustanovama, odnosno da je pripravnička kvota koje je raspisana na razini Hrvatske premala. Takav bi posao moglo dobiti tek 170 mladih zdravstvenih radnika. Nastavi li se epidemija covida-19, trebalo bi očito posegnuti i u taj ‘bazen’.
Velik posao
Naime, činjenica je da je ‘hvatanje’ kontakata veliki posao za epidemiologe kojih u cijeloj Hrvatskoj nema više od 120. Ako se zna da su oni u proteklih 180 dana morali na neki način kontaktirati ovih 225.247 osoba to znači da su u prosjeku dnevno imali 10 takvih razgovora s onima kojima su odredili zdravstveni nadzor.
No, u to nisu uključeni oni s kojima se također kontaktiralo, no nije bilo razloga za tu epidemiološku mjeru. Osobito se njihov posao povećao zadnjih nekoliko tjedan otkako su brojke zaraženih skočile.
Naime, kumulativna 14-dnevna stopa zaraženih u Hrvatskoj bila je prije tri dana 92 na 100.000 građana, a u šest županija ona je prelazila 100.