U zatvoru na splitskim Bilicama od 16. lipnja ove godine do prije nekoliko dana bio je pritvoren 71-godišnji Leo Henry Evans zvani Rusty, nekadašnji generalni direktor Ministarstva vanjskih poslova Južnoafričke Republike, kojeg je na tu poziciju 1994. godine imenovao tadašnji predsjednik JAR-a Nelson Mandela, piše Slobodna Dalmacija.
Evans je uhićen 15. lipnja, nakon što je s obitelji došao na odmor u Hrvatsku, i to na osnovi europskog uhidbenog naloga koji je u lipnju 2011. godine raspisao Ured javnog tužitelja u njemačkom gradu Augsburgu zbog kaznenog djela utaje poreza, prouzročenja stečaja i još nekoliko kaznenih djela iz gospodarske domene.
Nakon što je u istražnom zatvoru proveo 12 dana i nakon što je dragovoljno pristao na predaju njemačkim istražnim organima, istražni sudac splitskog Županijskog suda 27. lipnja ukinuo je protiv njega istražni zatvor te Evans sada u jednom apartmanu na splitskom području čeka da po njega dođu njemačke vlasti. Naravno, oduzeta mu je putovnica, a na račun Županijskog suda uplatio je i 100 tisuća eura jamstva.
Pristao na predaju
Evansovi splitski odvjetnici Ivanka Šamija i Jadran Franceschi pojasnili su nam da je njihova stranka pri ispitivanju na DORH-u prvo izjavila da se protivi predaji, no nakon što je upoznat s onim za što ga se tereti u Njemačkoj, promijenio je stav i pristao na predaju.
– Naš klijent želi svoju nevinost dokazati pred njemačkim sudom i to je jedini razlog zbog čega želi što prije otići u Njemačku. Kako je istražni zatvor ukinut, predaju će čekati na slobodi – kazao nam je odvjetnik Franceschi.
Njemačko tužiteljstvo povezuje Evansa s korupcijskom aferom bivšeg državnog tajnika njemačkog ministarstva obrane Ludwiga Holgera Pfahlsa, kojeg je njemačko pravosuđe krajem 2011. godine osudilo na četiri i pol godine zatvora.
Tako se bivšem dužnosniku vlade Južnoafričke Republike stavlja na teret da je Pfahlsu, koji je njemačkim poreznim organima dužan oko dva milijuna eura i koji je htio sakriti svoju imovinu pred vlastima, pomogao tako što je sudjelovao u krivotvorenoj prodaji njegove vile “Mas Rayos” vrijedne oko tri milijuna eura na jugu Francuske jednom ruskom državljaninu. Naravno, novac je uplaćen na Pfhalsov račun u Švicarskoj.
Cijela je afera buknula u Njemačkoj 1999. godine, a Pfahls je u srpnju 2004. godine, nakon petogodišnjeg bijega, uhićen u Parizu, nakon čega su njemačke vlasti zatražile njegovo izručenje.
Sud u Augsburgu Pfahlsa je osudio zbog toga što je posredovao u prodaji njemačkih oklopnih vozila Saudijskoj Arabiji u vrijeme kada je, zbog Zaljevskog rata, isporuka oružja u taj dio svijeta bila zabranjena, te je na račun tog posredovanja primio mito od 2 milijuna eura koje nije prijavio poreznim organima.
Ta je afera dobro uzdrmala Kršćansko-demokratsku uniju jer se pokazalo da su u doba kad je kancelar bio Helmut Kohl primali ilegalne donacije. Tada je uhićen bivši blagajnik stranke Walther Leisler Kiep pod optužbom da je utajio porez u vezi s velikom donacijom lobista industrije oružja.
Tijekom suđenja Ludwig Holger Pfahls objasnio je da je novac bio uplaćen za prodaju tenkova tipa “Fuchs” Saudijskoj Arabiji 1991. godine, za ubrzavanje prodaje tenkova Fuchs SAD-u 1990. godine te za prodaju Bundeswehrovih podmornica Izraelu. Tadašnji njemački kancelar Kohl je na početku afere nijekao kako zna za donacije, ali je pod pritiskom javnosti i pravosuđa bio prisiljen priznati da je i sam primio milijune njemačkih maraka.
Leo Rusty Evans je pred splitskim sudom nakon uhićenja kazao da je u mirovini od 1998. godine i da je od 1994. do 1998. godine bio generalni direktor u Ministarstvu vanjskih poslova Južnoafričke Republike te da je rukovodio Odjelom za afričke zemlje gdje ga je postavio osobno Nelson Mandela.
Povukao se iz svih poslova
Pojasnio je da je sudjelovao u pregovorima tranzicije u JAR-u kada je ukinut aparthejd te da je nakon odlaska u mirovinu osnovao tvrtku za trgovačko posredovanje i savjetovanje “Rusty Evans and Associates Pty Ltd.”. Ta je tvrtka imala suradnike u mnogim zemljama, pa i u Njemačkoj, a tamo je kontaktirao s njemačkim lobistom Dieterom Holzerom i njegovom tvrtkom “Delta”.
Pojasnio je da sad živi na imanju u Swazilendu te da se povukao iz svih poslova, a da se u cijeloj ovoj korupcijskoj aferi našao zbog poslovnih veza s Holzerom koji je, spomenimo, osuđen kad i Pfhals na tri i pol godine zatvora. Istaknuo je da nikad nije imao nikakve poslovne kontakte s Pfhalsom.
Županijski sud u Splitu odobrio je Evansovu predaju pod uvjetom da, bez dopuštenja RH, za djela počinjena prije predaje ne smije biti gonjen niti može izdržavati kaznu u Njemačkoj, da ne smije biti predan drugoj državi članici EU-a radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora te da se ne smije izručiti trećoj državi.
Sudjelovao u dokumentarcu o aparthejdu
Evans je bio jedan od sudionika u dokumentarnom filmu “Plot for Peace” o pozadini oslobađanja Nelsona Mandele iz zatvora. Prema jednoj od rijetkih fotografija koje se mogu naći, Evans je sudjelovao u potpisivanju konačnog ugovora o oslobađanju 136 zatvorenika od strane angolske militantne organizacije UNITA. Također, usprkos šturim podacima na internetu, na stranici “Who is who iz South Africa” može se pronaći podatak da je Evans 1967. godine bio treći sekretar u ambasadi JAR-a u Lisabonu, potom da je početkom 80-ih bio glavni u ambasadi u Washingtonu, da bi nakon toga bio zamjenik ambasadora u južnoafričkoj ambasadi u Londonu.