Prvog dana proljeća umrla je dr. Vesna Bosanac, pedijatrica po zvanju, a javnosti poznata kao heroina Domovinskog rata. Zauvijek će ostati upamćena kao ratna ravnateljica vukovarske bolnice koju je hrabro i predano vodila unatoč granatama i u nemogućim uvjetima osigurala da oni kojima je to potrebno dobiju medicinsku skrb sve do pada grada u studenom 1991. godine.
Tisuće ranjenika operirano je u bolničkom podrumu pod kišom granata, a znalo ih je biti i do 700 dnevno. Okupaciju Vukovara dočekala je u bolnici, a srbočetnička vojska koja je 'umarširala' u Vukovar odvela je dr. Bosanac u zatvor u Sremsku Mitrovicu.
Nad ranjenicima bolnice, protivno svim ženevskim konvencijama, počinjen je masovni zločin. Nakon trotjednih pregovora napokon je razmijenjena i u prosincu stigla u Zagreb, kako je rekla, 'ne vjerujući da će izaći živa iz srpskog kazamata'. No, njezina karizma ratne ravnateljice očito je bila presnažna i to joj je vjerojatno spasilo život. Nije dvojila ni sekunde da se u Vukovar vrati nakon mirne reintegracije i to na svoje staro radno mjesto ravnateljice bolnice.
"Moja je misija da se bolnica obnovi i na tome ću predano raditi", rekla je dr. Bosanac i ostvarila tu svoju želju. Bolnica je danas obnovljena i podignuta na razinu nacionalne kao simbol neuništivosti grada i njezinih građana. No, zanimljivo je da je u Srbiji protiv dr. Bosanac bila podignuta i kaznena prijava zbog navodnih ratnih zločina, ali je na kraju odbačena kao neutemeljena.
Kasnije je dr. Bosanac nekoliko puta svjedočila i u Haagu protiv osumnjičenih za ratne zločine počinjene u Vukovaru poglavito u procesu protiv Veselina Šljivančanina, Mile Mrkšića i Miroslava Radića čiji je 'rukopis' pogubljenje ranjenika na Ovčari.
"Mi pomažemo svima. Ranjenik je ranjenik, ali to druga strana ne može shvatiti, govorila je tih ratnih dana dr. Bosanac iz podruma bolnice pod kišom granata.
Tijekom okupacije vukovarske bolnice s dr. Bosanac čula sam se gotovo svakodnevno sve do trenutka kad su telefone ugasili okupatori.
"Danas smo primili desetak ranjenika. Bilo je strašno, jedva smo ih uspjeli izvući pod kišom metaka, ali rođene su i dvije bebe pa to malo podiže raspoloženje", govorila mi je jednog kasnog jesenskog dana dr. Bosanac. No, već u sljedećem trenutku čula se snažna detonacija. Projektil je pao vrlo blizu bolnice i dio gelera 'ušao' je u podrum, blizu mjesta gdje je u tom trenutku bila dr. Bosanac.
"Oprosti, ne mogu više razgovarati, pao je naš kotlovničar, moramo mu pomoći, nadam se da je preživio", prekinula je ravnateljica naš razgovor. Srećom, drugog sam dana saznala da je radnik ipak preživio, da je operiran i kako liječnici vole reći- stabilno.
No, sve manje je od tada bila stabilna situacija u bolnici. Ranjenika je bilo sve više, nedostajalo je sve češće i potrošnog materijala i lijekova ali i vode, hrane, struje... Bolnica je sve teže funkcionirala a onda je u studenom okupirana zajedno sa svojom ravnateljicom koja ni u jednom trenutku nije htjela napustiti 'brod' koji je vodila.
Kao što to obično biva u Hrvatskoj, s mjesta ravnateljice smijenjena je 2013. uz obrazloženje da 'bolnica ima velike gubitke'. Dakako, da su gubitci postojali baš kao što bolnice i danas imaju gubitke pa se ni vukovarska nije razlikovala ni po čemu od ostatka Hrvatske. No, politika je nerijetko okrutna osobito prema zaslužnima.
Međutim, to dr. Vesnu Bosanac nije pokolebalo da se i dalje bori za dobrobit ratne bolnice, jednog od simbola otpora srpskom agresoru. Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, a vukovarska bolnica Poveljom Republike Hrvatske.