Novo supercjepivo na kojem se trenutno radi moglo bi biti učinkovito u borbi protiv 70 posto smrtonosnih vrsta raka , tvrde znanstvenici koji očekuju da bi na tržištu moglo biti do 2020. potvrde li se dosadašnji rezultati ispitivanjem na ljudima. Nadu daju dosadašnji testovi na miševima.
Pokusi na miševima
Primjerice, tumor dojke uz pomoć novog cjepiva smanjen je za 80 posto, a istraživači vjeruju da bi moglo biti učinkovito i kod raka prostate, gušterače za koji zasad gotovo da ni nema nikakvog lijeka, zatim kod raka crijeva i jajnika. Naime, ovo cjepivo djeluje na zloćudne bolesti koje su inače otporne na postojeće lijekove.
Sve je to potvrđeno u eksperimentima na miševima, a znanstvenici se nadaju da će u roku od dvije godine početi ispitivanje i na ljudima. Umjesto da napada stanice raka, cjepivo je dizajnirano tako da djeluje na imunološki sustav, kako bi on postao sposoban za borbu protiv tumora. Da bi onemogućili rast tumora, istraživači sa Sveučilišta u Georgiji i Mayo klinici u SAD-u fokusirali su se na protein MUC1 koji se pojavljuje u puno većim količinama u stanicama raka negoli u onim zdravim.
Tri komponente
Osim toga, ne samo da je više toga proteina nego je šećer kojim je “ukrašen” karakterističnog oblika. Cjepivo vuče imunološki sustav da prepoznaje “krivi” šećer, odnosno da ga usmjerava protiv raka. Istraživačica Sandra Gendler rekla je kako stanice raka imaju poseban način sprečavanja djelovanja imunološkog sustava stavljanjem šećera na površinu tumorskih stanica tako da putuju tijelom bez da budu otkrivene.
Da bi se imunološkom sustavu omogućilo da prepozna taj šećer, trebalo je posebno cjepivo koje će djelovati na tri komponente imunološkog sustava. To se pokazalo dobitnom kombinacijom jer je cjepivo izazvalo jak imunološki odgovor.
Put do novog lijeka traje od 10 do 15 godina
Da bi pacijenti dobili novi lijek, učinkovitiji od onih koji već postoje na tržištu, dug je i neizvjestan put koji traje od 12 do 15 godina, a cijena njegova razvoja dosiže i preko milijardu dolara. Sve počinje novom molekulom koja se stvara u laboratoriju nekoliko godina. Tek kad se utvrdi da postoji mogućnost da će biti učinkovita za određenu bolest kreće se s ispitivanjem na životinjama, pa tek onda na zdravim dobrovoljcima. Zatim se lijek ispituje na bolesnim dobrovoljcima i tek onda na većem broju bolesnika u bolnicama. Tek nakon ove faze slijedi registracija lijeka za opću uporabu. ( G.J.)