Iz državnog je proračuna u 2010. godini raznim udrugama u Hrvatskoj dodijeljeno ukupno 489,012.308 kuna. Iz županijskih proračuna dobile su 347,058.328 kuna, gradovi su dali 438,146.622 kune, a općine 186,686.499 kuna.
Prema podacima Vladina Ureda za udruge, u Hrvatskoj trenutačno postoji 44.915 udruga, odnosno jedna na svakih 95 stanovnika. Svake godine njihov se broj povećava za tri do četiri tisuće.
No, to je tek početak priče.
U posljednjih su pet godina, prema podacima istog ureda, udruge dobile ukupno 7,4 milijarde kuna. Za usporedbu, to je 1,7 milijardi kuna više od godišnjeg proračuna Zagreba. No, pretpostavlja se, što je više puta izneseno u javnosti, da je to samo deset posto izvora financiranja udruga.
Mogu osnovati d.o.o.
To znači da su u pet godina raspolagale s nevjerojatnim iznosom od 74 milijarde kuna.
Glavninu novca sposobnije udruge dobivaju iz europskih i privatnih fondova, od tvrtki, međunarodnih organizacija ili pojedinaca. Udruge su oslobođene plaćanja PDV-a, ali mogu imati stalno zaposlene djelatnike. Mogu osnovati d.o.o., odnosno trgovačko društvo i poslovati s profitom, primjerice otvoriti ugostiteljski objekt. I tu ulazimo u sivu zonu jer nitko ne kontrolira njihovo poslovanje, osim ako se netko požali, primjerice konkurencija.
No, državu to ne zanima. Zanima je samo ono što se uplati iz državnih i lokalnih proračuna, za što se moraju ispostaviti financijska izvješća.
‘To nije naš posao’
- Mi ne možemo kontrolirati rad udruga jer one nisu poslovni subjekti, odnosno primarno nisu osnovane da bi ostvarivale profit. Međutim, kada se pojave na tržištu kao d.o.o., u tom se slučaju gleda njihovo poslovanje. Nismo mi ti koji imaju nadležnost za kontrolu udruga - tvrde u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja.
Već dugo nije tajna da se radi o zakonski neodređenom, paralelnom sustavu: zakonski temelj za osnivanje udruge i traženje novca od države jest da je neprofitna, ali istodobno može zarađivati kao d.o.o.
Od dobro upućenog državnog službenika doznajemo da je riječ o “legaliziranoj sivoj ekonomiji kojoj zasad očito nitko ne želi stati na kraj”.
- Ne zna se uopće koji su instrumenti nadzora takvog rada udruga. Zasad se kontrola svodi na to da se netko žali na dodijeljenu potporu ili ostvarivanje profita - tvrdi naš izvor.