Na pitanje koliko će dugo hrvatska ekonomija moći izdržati uz sadašnji način rada, najčešći je odgovor bio: sve dok ulagači budu spremni kupovati njezine obveznice i financirati joj dug. Sudeći prema ocjenama inozemnih analitičara, crvena lampica se upalila i Hrvatsku se već počinje promatrati kao zemlju slučaj.
“Strašan koktel golemog iznosa duga, velikog fiskalnog deficita i nedostatka rasta doveli su hrvatski profil zaduženosti vrlo blizu neodrživoj razini”, piše Emerging Markets, jedno od poslovno-financijskih izdanja Euromoneyja.
Kraj recesije?
Iako većina prognostičara sada ocjenjuje da će bruto društveni proizvod (BDP) idućih godina rasti od 0,5 do 1,5 posto, pa i Vlada zadovoljno proglašava kraj recesije, analitičari smatraju da taj skromni oporavak neće biti od pomoći.
- Ako se nešto dramatično ne dogodi, za tri do četiri godine govorit ćemo o hrvatskoj krizi. Zemlji očajnički trebaju strukturne reforme koje bi probudile ekonomiju i potaknule rast - rekao je Demetrios Efstathiou, voditelj strategije za srednju i istočnu Europu, Bliski istok i Afriku u Standard banci.
U slučaju da se ostvare njegove pesimistične prognoze, to bi značilo da bi sljedeća hrvatska Vlada mogla biti u situaciji da u drugoj polovici svog mandata mora pregovarati s vjerovnicima o tome pod kojim uvjetima da im vrati dug, kao što to u ovom trenutku čine Grčka i Ukrajina. Taj scenarij bankrota, uz nesagledive posljedice koje on nosi, kako se čini, bit će moguće izbjeći samo uz brze i radikalne reforme. Jer, čak kada bi Vlada i smanjila proračunski deficit sa sadašnjih oko 5,5 posto BDP-a na tri posto, prema mišljenju Petera Tabaka, ekonomista Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) koji prati Hrvatsku, Srbiju i Rusiju, to ne bi bilo dovoljno da se zaustavi gomilanje duga zbog slabog ekonomskog rasta i niske inflacije.
- Zemlja je suočena s brojnim strukturnim pitanjima koja se moraju riješiti u kratkom i srednjem roku. Međutim, ne možemo očekivati veće promjene dok ne prođu izbori, a to znači da će se time pozabaviti nova Vlada - izjavio je Peter Tabak za Emerging Markets. Kao ključne reforme izdvaja javni sektor, tržište rada i birokraciju, a kada bi se one provele, smatra da bi banke više novac usmjeravale privatnom sektoru, umjesto državi za pokrivanje deficita. Iako je Europska komisija izrazila zadovoljstvo nacionalnim planom reformi za suočavanje s makroekonomskim neravnotežama, činjenica da je javni dug zemlje premašio iznos od 90 posto BDP-a i da ubrzano ide prema razini od 100 posto govori sama za sebe. Još veći problem predstavlja nezainteresiranost političkih elita da se time pozabave. Prema ocjeni analitičara agencije za ocjenu kreditnih rejtinga Fitch, dosad su se smjenjivale administracije “koje su živjele u zabludi da ekonomija može sama naći svoj put iz teškoća”.
Oni ne vjeruju da će ova Vlada provesti ozbiljnu fiskalnu reformu, a na to, kažu, upućuje i veličina proračunskog deficita. To što bi se izbori mogli održati u veljači iduće godine, smatraju da samo otežava problem.
Ubrzanje krize
Sve upućuje na to da strani analitičari i institucionalni investitori s velikom pozornošću čekaju što iduća Vlada namjerava poduzeti.
Ako najave mjera koje kane poduzeti i odabir tima koji će voditi ekonomiju budu razočaravajući, vrlo je vjerojatno da će dužnička kriza Hrvatsku zadesiti puno prije nego što se u ovom trenutku pretpostavlja. Teme kojima su trenutačno zaokupljeni Vlada i opozicija ne upućuju na to da se mnogo brinu o reformama i nužnosti “dramatičnih” promjena, a čini se da nisu ni svjesne što ih čeka.
PETER TABAK, EBRD: Dug je svake godine veći za 7 mlrd. kuna
Kada bi Hrvatska smanjila proračunski deficit na tri posto, to bi podrazumijevalo uštede od sedam do osam milijardi kuna, ali ni to ne bi bilo dovoljno da se zaustavi rast duga. Koliko bi se on morao smanjiti, Peter Tabak, ekonomist EBRD-a, kaže da to ovisi o četiri faktora: razini duga, realnim kamatnim stopama, stopi rasta i iznosu primarnog suficita.
- Sada je dug, prema ESA metodologiji za 2014., 85 posto BDP-a, realne kamatne stope su malo manje od tri posto, a rast je oko 0,5 posto, što sugerira da se dug svake godine povećava za 2,4 postotna poena (oko sedam milijardi kuna, op. a). To znači da je u tom iznosu potrebno ostvariti primarni suficit kako bi se izbjeglo povećanje duga. Kako se za kamatne stope izdvaja oko 3,5 posto BDP-a, to implicira da proračunski deficit mora biti ispod 1,1 posto BDP-a kako bi se zaustavio rast duga - objašnjava Peter Tabak za Jutarnji list .