Jedan tren se smije i veseli sa ženom koja se poput djeteta raduje što je dobila papuče i više ne mora u hotelskoj sobi hodati bosa, a onda se već sljedećeg trena rastuži i zaplače kada mu mlada djevojka ispriča da je već petero njenih prijateljica i prijatelja izgubilo život. Tako se u posljednjih mjesec i pol praktički iz sata u sat u životu Aleksandra Hmilja, grkokatoličkog svećenika iz Slavonskog Broda, izmjenjuju suze, patnja i bol s ponekim znakom sreće, osmijeha, ali i puno vjere, nade i ljubavi, dok i sam proživljava i na svoj način nosi breme i težak teret križa koji od 24. veljače ove godine nose njegova braća i sestre iz Ukrajine, zemlje koja proživljava svoje najteže dane još od 2. svjetskog rata.
Iako rastrgan brojnim...