Ira ga je vidjela na ulici, dok su jednom šetali Irpinom, nije to uopće bio njihov pas. Uzela ga je i pomazila, a Andrej ju je fotografirao. Ona je bila lijepa žena, pas je bio presladak, fotografija je bila za okvir. Prisjeća se Andrej zgode iz sretnih vremena gledajući njezino sretno lice i krupne oči na najdražoj slici. Bio je to jedan jedini trenutak u kojem su Andrejeve misli odlutale iz Karlovca točno 1475 kilometara dalje na sjeveroistok, vidjeli smo to po borama koje su nestale s čela ispod kape i vojničkom licu koje je postalo blago. Oborio je pogled, obod je sakrio suze. Sliku je dao Sergeju, 13-godišnjem sinu. Sličan je majci Iri. Dobrodušan i poslušan, odgovara na pitanja s "da" i "ne", no ozbiljan izraz lica...