Već godinama u neobičnoj simbiozi 'sudaraju' se turisti i ožalošćeni u Supetru na otoku Braču. Naime, jedina cesta do lokalnog groblja vodi preko 150 tisuća kvadratnih metara velikog turističkog kompleksa hotela Supetrus, a njegov vlasnik, američki poduzetnik hrvatskog porijekla Marion Duzich (67), već četiri godine pokušava naći rješenje za takvu neprirodnu situaciju. Duzich od 2013. Gradu Supetru nudi da o svom trošku sagradi novu cestu, koja ne ide po sredini njegova hotelskog naselja već po njegovu rubu uz more te da uredi rasvjetu i okoliš. No u Gradu ne pristaju na takvo rješenje već inzistiraju na cesti kroz naselje, za koju tvrde da ne pripada hotelskom naselju nego da je to lokalni put.
- Taj put smo mi sagradili jer, osim što ide prema groblju, vodi i prema našim bungalovima i bazenu. No po novom prostornom planu nije riječ samo o tom jednom putu, nego nam sada oduzimaju četiri ceste koje se sijeku usred mog resorta i uzimaju mi vlasništvo zemljišta po kojem ti putevi idu - u nevjerici iznosi Duzich koji je zbog takve situacije svoj najnoviji 20 milijuna eura vrijedan projekt, gradnju velikog turističkog apartmanskog naselja s pet zvjezdica i 500 ležaja, prebacio iz Supetra u uvalu Osibova u Milni. Gradnju resorta u Milni prije 10-ak godina započeli su talijanski investitori, Duzich ga je kupio lani i otvaranje je za manje od tri tjedna. Paralelno s novim resortom, Duzich u centru Milne otvara i adult-only hotel Osam Milna.
Inače, Duzich je u Supetar do sada investirao više od 60 milijuna eura.
- Ni cent svoje zarade nisam odnio s Brača, svu zaradu i puno svog novca stalno ulažem u Supetar, proširio sam sezonu od ožujka do studenog, mjesna vlast živi od mene i od mojih turista, lani smo Gradu direktno uplatili više od dva milijuna kuna, no oni uporno stopiraju svaki moj projekt - govori Dužić.
A tko je, zapravo, Marion Duzich?
Teksaški biznismen hrvatskog podrijetla rođen je u Velom Ratu na Dugom otoku. Njegov djed Marijan kao ekonomski emigrant 1920. otišao je u Ameriku, gdje je počeo kao ribar i teškim radom stekao nekoliko ribarskih brodova, tvornicu za preradu i pakiranje ribe i škampi, restoran, vilu… U Ameriku je 1957. za njim došao njegov sin, Marionov otac, Ante. Marion je prva tri razreda osnovne škole pohađao u rodnom Velom ratu na Dugom otoku, a s majkom i braćom Johnom-Ivanom, Damirom i Rokom, krenuo je za ocem u Ameriku dvije godine iza njega, 1959.
Kapetan s 15 godina
- S devet godina došao sam u Aransas Pass u Teksas, gdje je živjelo 20-ak hrvatskih obitelji. Svi su puno radili, pa sam i ja nakon škole i po ljeti s ocem i djedom išao brodom u lov na škampe. Već sa 15 godina postao sam kapetan ribarskog broda i tada sam već zarađivao više od svoje nastavnice, a kada mi je bilo 18 godina, sa svojih 20 tisuća dolara ušteđevine sudjelovao sam u kupnji obiteljskog broda. Posao je išao dobro, pa smo 1974. već imali tri restorana i nekoliko pogona za preradu ribe i škampa - govori Duzich koji je nakon srednje škole na Texas A&M University upisao studij biznisa gdje je upoznao dvije godine mlađu Amerikanku irskog podrijetla Diane. Vjenčali su se 1971. u Aransas Passu, a 1973. otvorili su svoj prvi restoran Fisherman’s Pride. Imaju troje danas odrasle djece: sina Matthewa Josepha (41) te kćeri Rosmond (37) i Ryann (33). Njegova mlađa kći gradi filmsku karijeru i do sada je glumila u nekoliko filmova od kojih su najpoznatiji 'Friday Night Lights' iz 2004. i 'Kill Theory' iz 2009., a sa starijom sestrom vodi vrlo uspješan restoran Farley u Galvestonu. Starija kći u dugogodišnjem je braku s Kurtom Thormahlenom, američkim marincem, koji je u drugom dijelu mandata Baracka Obame bio pilot Marine One helikoptera kojim se vozi američki predsjednik. Marion će uskoro četvrti put postati djed, a s unučadi najviše voli provoditi slobodno vrijeme.
Marion Duzich se sa ženom i djecom 1995. preselio iz Aransas Passa u Galveston, otok u Meksičkom zaljevu, u Teksasu. U Galvestonu je nastavio biznis koji su u Aransas Passu započeli njegov djed i otac, ali ga je znatno unaprijedio. Otvorio je veliku tvornicu za preradu i pakiranje ribe i škampa, zatim brodogradilište, imao je svoje brodove za izlov škampa, a u pet godina, do 2000., otvorio je sedam restorana. Te 2000. prodao je dva restorana za 11 milijuna dolara, što je bio početni kapital za investiciju u Supetar.
- Imao sam dobar nos, ali i sreće. Jeftino sam kupovao restorane na dobrim lokacijama, koji su loše poslovali ili su bili pred propadanjem. Zatim bi ih uredio, jelovnik prilagodio svježem ulovu s naših brodova i tako smo privlačili novu klijentelu i povećavali vrijednost restorana - objašnjava Duzich.
Krajem 90-ih osjetio je snažnu nostalgiju za rodnim krajem, koju su poticali njegov djed i majka. U Hrvatskoj mu je u početku glavni poslovni kontakt bio imućni američki Hrvat Steve Bubalo koji je tada bio većinski vlasnik Dalmatinske banke i veliki dioničar PIF-a Velebit. Preko njega je na svom rodnom Dugom otoku pokušao kupiti hotelsko naselje Božava, ali to nije uspio zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Onda su mu pokazali potpuno devastirani hotel Lav u Podstrani kod Splita i Duzich se oduševio, iako je znao da u njegovu obnovu treba uložiti više desetaka milijuna eura.
- To je bilo dosta smiješno jer sam 2000. za tadašnjih oko milijun njemačkih maraka s Hrvatskim fondom za privatizaciju sklopio ugovor za kupnju hotela Lav. No, ni tamo, kao ni na Božavi, imovinsko-pravni odnosi nisu bili raščišćeni, pa je nakon nekoliko mjeseci ugovor raskinut. Tada me Ivan Skenderović iz Baške Vode, šogor pokojnog Jure Radića, pozvao da vidim neke hotele u Makarskoj, a ponudio mi je da pogledam i neke hotele na Braču. Već sam, zapravo, odustao od investicije u Hrvatskoj, ali sam se na prvi pogled zaljubio u Brač. Dva puta došao sam u Supetar, temeljito sam razgledao hotele Supetrus, i preko svoje tvrtke Waterman International u svibnju 2000. na Zagrebačkoj burzi od PBZ-a sam kupio većinski paket dionica - priča Duzich koji je s tvrtkom preuzeo milijunske dugove te je krenuo s restrukturiranjem poduzeća, a nakon dvije godine i s adaptacijom soba.
Odbijena ponuda
- Kada sam kupio tvrtku situacija je bila jako teška. Nisu imali za platiti struju i vodu, u cijelom hotelu bila je samo jedna klima - i to u uredu direktora. Pomalo smo počeli vraćati dugove, uređivati sobe, plaže, zidiće… No, bilo je očito da turistička sezona, koja traje dva mjeseca, nije dovoljna za održiv biznis. Kako sam već odavno sklopio time-sharing ugovor za apartman u Meksiku, u koji sam odlazio na ljetovanje s obitelji, odlučio sam uspostaviti taj poslovni model u Supetru. Tako smo 2003. uredili 29 apartmana i s njima krenuli u novi tip turizma - vacation club. To je bio pun pogodak, sklopili smo dosta ugovora, najviše u Mađarskoj, što je financijski osnažilo poduzeće i do danas mu daje financijsku stabilnost. Danas imamo čak 120 apartmana u vacation clubu - objašnjava Duzich.
S poduzećem Supetrus dobio je i niz nekretnina s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, uključujući i zgradu srednje škole u Supetru. Naime, u socijalizmu je poduzeće Supetrus gradilo i opremalo objekte poput škola, na koje se i uknjižilo. Sve to događalo se godinama prije nego što je Duzich postao većinski vlasnik hotelskog poduzeća. No prepustio je školi vlasništvo nad zgradom i kako bi im financijski pomagao, prve dvije godine plaćao im je školskog kotlovničara. Svjestan je Duzich i važnosti lokalnog nogometnog kluba Jadran za Supetar, no kako se nogometno igralište nalazi u sklopu njegova resorta, Gradu je ponudio kompromisno rješenje u tri kilometara udaljenom naselju Mirca. On bi sagradio novo igralište s tribinama i mini hotelom sa 20-ak apartmana koje bi ljeti iznajmljivali turistima, a tijekom godine klubovi bi mogli dolaziti na pripreme te bi se NK Jadran napokon mogao samofinancirati. No, Grad ni tu nije imao sluha, završili su na sudu.
- Nakon što je prvostupanjskom sudskom odlukom potvrđeno da su Supetrus hoteli vlasnici zemljišta na kojem je postojeće igralište, ponudio sam gradnju novog u Mircima o mom trošku. Predložio sam da napravim projekt. Ja bih platio izvođače oko osam milijuna kuna. Moja ponuda stoji i danas.
Milijun eura za plažu
U sklopu Supetrus resorta danas je hotel Kaktus, apartmansko naselje Waterman Holiday Club, brojni apartmanski paviljoni, luksuzne kuće na plaži, teniski centar, bazeni, mini golf igralište, amfiteatar s pogledom na more za 700 ljudi u kojem se ljeti svaku večer održavaju razni programi, wellness centar, island spa, kamena kapelica… Danas u Supetru na više lokacija ima oko 500 soba, 110 apartmana, 43 mobilna bungalova i 92 kamping-mjesta, ukupno oko dvije tisuće ležaja. Ima 250 stalno zaposlenih, a sa sezoncima taj broj raste do 400.
Prije sedam godina započeo je program navodnjavanja resorta kroz recikliranje vode i kroz korištenje oborinskih voda. Resort je u potpunosti pretvorio u park pun mediteranskog bilja, smokava, maslina, limuna…
- Tajna mudrog poslovanja je u primjeni pametnih ideja, stalnom praćenju noviteta sa svjetskih tržišta, reciklaži... - objašnjava Duzich. Zahvaljujući njemu u potpunosti je izmijenjena struktura gostiju i Supetar više nije low budget destinacija, već im dolaze gosti veće platežne moći iz Švedske, Danske, Finske, Njemačke, Francuske, Engleske...
- Cijeli resort u potpunosti je obnovljen već dva puta, sve sobe i apartmane podigli smo na razinu od četiri zvjezdice te stalno dodajemo nove sadržaje. Samo u uređenje plaža investirao sam više od milijun eura i danas smo prvi resort u svijetu koji ima 5 bijelih zastava koje su simbol čistog mora i podmorja. Ostvarujemo oko 400 tisuća noćenja godišnje, što je više od 65 posto svih noćenja u Supetru. Najbrojniji gosti su nam Skandinavci i Francuzi - ponosno objašnjava.
Prvi luksuzni kamp
U Supetar je 2009. doveo i najveći gastronomski sajam u Hrvatskoj, Biseri mora, koji osmu godinu okuplja 500-tinjak najboljih hrvatskih i inozemnih kuhara. Ideju za Bisere mora Duzich je dobio u splitskoj bolnici u razgovorima s bolničkim cimerom. Bio je to je jedan od najboljih hrvatskih kuhara Miro Bogdanović, koji je prošloga tjedna preminuo nakon teške borbe sa šećernom bolesti.
No Duzich nije stao na velikom resortu u Supetru, 2006. kupio je The Residence, apartmane hotela Le Meridian Lav u Podstrani, koji se nalaze između hotela Lav i bivšeg apartmanskog naselja Lavica. Po Braču je kupio i uredio veći broj nekretnina - kuća, stanova i poslovnih prostora. Na drugoj strani Supetra u odnosu na hotelski kompleks 2014. otvorio je luksuzni kamp s dva bazena, Waterman Beach Village. Iste godine u centru Supetra otvorio je boutique adults-only hotel Osam s četiri zvjezdice, kojem je ime dao jer mu je zbog komplicirane birokracije trebalo čak osam godina dok ga nije otvorio. Svoju najveću investiciju u Supetar od daljnjih 40 milijuna eura još nije uspio realizirati zbog lokalne vlasti, iako već godinama ima osigurana sva potrebna sredstva.
Na zemljištu na kojem je jednim dijelom sporno nogometno igralište, kada mu lokalna vlast to dozvoli, sagradit će luksuzni hotel sa 375 apartmana koji će biti u lancu hotela Hilton, kongresni centar za 600 ljudi, olimpijski grijani bazen s wellness centrom, garažu za 500 automobila te Aqua park po uzoru na Gardaland. Samo gradnja vodenog parka na 11 tisuća kvadrata stajala bi tri milijuna eura. Duzich na Braču namjerava realizirati i druge atraktivne projekte. Prije pet godina na Vidovoj Gori kupio je 150 tisuća kvadrata zemljišta sa starim hotelom i restoranom, a plan mu je taj posjed povezati prvom bračkom žičarom s mjestom Bol koje se nalazi u podnožju.
- Mislim da će velika atrakcija biti žičara koja od najatraktivnije plaže u ovom dijelu Europe, Zlatnog rata, vodi 780 metara uvis, do najvišeg vrha jadranskog otočja i do centra za aktivni turizam - otkriva Marion Duzich, koji na Braču živi na samoj rivi u Supetru, u stanu u kojem je spojio hrvatsku i američku tradiciju.
Iako u nekoliko stotina metara udaljenom resortu ima pet restorana, najčešće jede kod kuće. Iako ima brojne zaposlenike, najčešće sam kuha. Ne ističe se odijevanjem, jedino čudnim, vrlo simpatičnim miksom američkog engleskog i otočkog (ali ne bračkog nego dugootočkog) narječja. Po izgledu, ponašanju i načinu ophođenja prema ljudima malo bi mu tko dao 67 godina. Svakodnevno radi od jutra do mraka. Obilazi resort te vrlo često sam zasuče rukave. No, uz sve to, Duzich je iz svojeg ureda u Supetru nastavio voditi i brojne poslove u SAD-u. U Galvestoneu je 2012. započeo veliki poslovni pothvat, gradnju velikog turističkog resorta Stella Maris Village, s dva hotela kapaciteta 160 i 250 soba, te sa 79 kućica, za koji je pripremio dokumentaciju, izradio projekte, započeo gradnju i prije dvije godine projekt je prodao uz veliku zaradu.
- U Galvestonu sam lani završio gradnju hotela Duoble Tree by Hilton. U centru Galvestonea, preko puta gradske bolnice, kupili smo zemljište na kojem završavamo gradnju velike garaže na tri kata, iznad koje ćemo sagraditi trokatni šoping centar s restoranima koji će imati pogled na more. Moja tvrtka vlasnik je i zemljišta u Galvestoneu na kojem smo počeli raditi motel s franšizom Holliday Inn Express. To je samo dio mojih poslova u Americi - otkriva Duzich, koji je još 2000. godine bio proglašen poduzetnikom godine u Galvestonu, a njegove kćeri tu su istu titulu dobile prošle godine.