A TEK SU KRENULI

Uložio sam ušteđevinu i podigao tri kredita da otvorim pizzeriju. Dva dana kasnije zatvaram zbog mjera

Zagrebačkog ugostitelja teško su pogodile nove, stroge mjere zbog kojih je prisiljen zaustaviti projekt na kojem je radio od siječnja
 Goran Mehkek/Cropix

Trebao je to biti zagrebački ekvivalent američkog sna. 

Ivan Vuković prije šest godina otvorio je u Novom Zagrebu pizzeriju DoomsDay (Sudnji dan) i počeo graditi svoj biznis. Nije mu, kaže, nitko mogao pomoći. 

- Otac mi je zavarivač, majka domaćica. Ne dolazim iz bogate, nego radničke obitelji, i sve sam stekao svojim radom. Ne zanimaju me skupi automobili, samo sam htio napraviti sjajan restoran - govori nam Ivan Vuković, vlasnik Doomsdaya koji je na Jakuševečkoj cesti otvoren samo dva dana prije no što je Nacionalni stožer donio odluku o zatvaranju svih ugostiteljskih objekata. 

Vuković je, naime, zatvorio svoj stari restoran i otvorio novu tvrtku kako bi gostima ponudio sve najbolje. Kada je krenuo u investiciju, nije mogao znati da će pandemija koronavirusa blokirati svijet. 

- U starom objektu bavili smo se isključivo pripremom hrane i dostavom. Htio sam napraviti nešto bolje. S pripremama smo počeli 15. siječnja. Tada još nitko nije mogao reći da će nas koronavirus sve zatvoriti. Uložio sam 1,8 milijuna kuna u ovaj projekt. Nemam toliko novca. Odlučio sam iskorititi čitavu ušteđevinu, prodao sam automobil i podigao tri kredita, na sebe, na brata... - s gorčinom nam govori mladi, 35-godišnji poduzetnik. 

image
Ivan Vuković
Goran Mehkek/Cropix
image
Ivan Vuković
Goran Mehkek/Cropix

Dizajnerski namještaj

Kaže kako je u svoj restoran uložio mnogo novca, ali i truda, volje i emocija. 

- Sve što vidite sam sam napravio. Dočekali su nas goli zidovi. Uredili smo i napravili namještaj, napravili poseban stol sa zlatom i kobaltom gdje se može okupljati i do 16 osoba. To je centralno mjesto restorana, gdje si svjestan, kada dođeš, da će ti se netko nepoznat pridružiti. To je poanta ovakvih, ugodnih mjesta za okupljanje, da se ljudi druže i upoznaju. Ovdje u naselju gdje se nalazimo mnogo e gradi, useljavaju se mlade obitelji, ali nema ovakvih mjesta i htio sam sugrađanima ponuditi mjesto gdje će se družiti - gotovo u dahu kazuje nam Ivan. 

Ističe kako ga je odluka o zatvaranju svih ugostiteljskih objekata teško razočarala. 

image
Ivan Vuković
Goran Mehkek/Cropix

- Pripremili smo sjajan meni. Sami radimo svoja peciva, pečemo kruh, sami meljemo meso koje dolazi od vrhunskih dobavljača, pripremamo svoje umake poput kečapa i majoneze, odležavamo meso od najboljih mesara... Ništa ne prepuštamo slučaju. Ovdje radi 20 vrhunskih ljudi iz svijeta ugostiteljstva, jedan od naših kuhara ima dvije Michelinove zvjezdice. A sada je sve gotovo - kaže nam, dok konobari užurbano koračaju gotovo dupkom punim restoranom. 

Naime, Ivan će od 20 već od subote otpustiti čak petnaest zaposlenika. Ostat će mu kuhari, pica majstori i jedan konobar. Nema izbora, stroge epidemiološke mjere ne dopuštaju mu rad. 

- Ne plačem radi sebe, kao što je to napisao jedan komentator na društvenim mrežama. Ali žao mi je mojih ljudi. Svi su oni vrhunski radnici. I sam sam iz ove struke, radio sam sve. Prao sam čaše i ribao podove, pripremao hranu, donosio gostima, nema što nisam radio, Znam i vidim koliko se trude. To su ljudi koje bih svima u ugostiteljstvu mogao preporučiti. U petak smo održali sastanak, bilo nam je svima teško. Rekao sam im da nemam drugog izbora nego otpustiti ih. Nadam se da će mjere završiti 21. prosinca, kako bih ih opet mogao zaposliti, ali i da shvaćam ako u međuvremenu nađu novi posao - kazuje nam ugostitelj. 

image
Goran Mehkek/Cropix

Ističe kako su mjere u jednom dijelu nerazumne prema poduzetnicima. 

- Da su nam omogućili, primjerice, dvadeset gostiju istovremeno na ovom prostoru od gotovo 170 kvadrata, prilagodili bismo se. Bio bih u minusu, ali bih barem mogao isplaćivati plaće. Ovako, nemoguće je poslovati. Svoj d.o.o. otvorio sam valjda prekasno, jer sada nemam ni pravo na potporu države, iako poslujem godinama. Naime, prije sam poslovao preko j.d.o.o.-a, a zbog širenja posla otvorio sam d.o.o. i iako na pripremama, investiciji i otvorenju radimo od početka godine, tek smo neki dan otvorili i počeli izdavati račune, a država traži da poslujemo najmanje od lipnja. Znači, nemako pravo ni na što - govori nam.

U vrijeme našeg posjeta lokal je pun. Svi hvale pizze koje su specifične zbog mnogo sira (jedna ima čak osam vrsta sira za one kojima četiri vrste nisu dovoljne), tu su i razni burgeri, odležano meso te rižota, a bogata je i ponuda za vegane. No, iako je u samo dva dana uspio steći ugled među lokalnim stanovnicima, ali i gostima iz cijelog Zagreba pa i šire, Ivan će u ponoć zaključati svoj luksuzni restoran. 

Kada će se vrata opet otvoriti, a iz najveće i najskuplje peći na struju u Hrvatskoj opet proširiti mirisi vrhunskih pizza, trenutno nitko ne zna, a naročito to ne zna 15 djelatnika Doomsdaya kojima se teška srca morao zahvaliti na suradnji i poslati ih na burzu.  

Malo je gorke i teške ironije u imenu objekta "Sudnji dan", odnosno DoomsDay. 

- Da, to mi isto kažu. Ali nije mi smiješno. Kada sam prije toliko godina otvarao i gradio ovaj posao nije mi bilo ni na kraj pameti da će se sve ovo događati. Volio bih kada bi ovaj sudnji dan što prije završio, tako da mogu ponovno zaposliti svoje djelatnike i nastaviti normalno raditi - zaključuje Ivan. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
04. prosinac 2020 23:15