Mirjana Belić ustaje prije zore i priprema se za odlazak u Zagreb.
U košaru sprema deset kilograma različitih gljiva, najviše vrganja i malo crne trube, koje su ona i njezina obitelj ubrali dan ranije. Sa sobom ovaj put nosi i jednog kapitalca - vrganja od 85 dekagrama. U Ozlju sjeda na vlak i kreće prema Dolcu. Planira se vratiti oko 14 sati. Ionako će to sve prodati već do podneva.
Mirjana je jedna od registriranih berača koji posljednjih nekoliko tjedana prodaju gljive po zagrebačkim tržnicama. Njihova roba je jako tražena jer sezona gljiva traje tek tri tjedna u godini. Cijene se ove godine kreću od 30 do 150 kuna po kilogramu, ovisno o kvaliteti i starosti gljive, a gljivari kažu da je ovo najplodnija sezona u posljednjih pet godina.
- Preko ljeta je bilo dosta kiše, nije bila prevelika suša, a vjerujem i da se zemlja uspjela oporaviti. Gljiva ima jako puno, zbog čega smo morali spustiti i cijene. Prošla godina je bila dosta loša, pa su se vrganji prodavali i po 120 kuna po kilogramu. Ove godine je cijena najčešće 80 kuna, sad već i oko 60 kuna - kaže Belić.
Padaju cijene
Dubravko Furlan, predsjednik Gljivarskog društva “Kamilo Blagić”, kaže kako su gljivari konačno dočekali plodnu jesen.
- Zadnje četiri godine sezona je krenula tek u listopadu, a razlog tome su velike suše. Ove godine konačno je počela u rujnu, i to zbog većih oborina koje su zabilježene početkom mjeseca - kaže Furlan.
Posebno ističe vrganje kao gljivu koja je ove godine “probujala”. Predviđa da bi sezona mogla trajati sve do Božića, ali potrebno je da se redovno izmjenjuju sunce i kiša te da temperatura zraka ne bude preniska, odnosno da gljivama nije “prehladno”.
- Kad vidite da vrganja ima na placu, onda to znači da ih ima posvuda. Lani su cijene bile po 100 kuna, a sada je pala cijena jer ih ima puno pa se mogu naći po 70, 50 i 30 kuna - govori Furlan.
Uvijek svježe ubrane
Osim vrganja, na placu se mogu pronaći još i sunčanice, crne trube, lisičke, kao i šumski šampinjoni. Stjepan Leš Bralić na svom štandu na Dolcu ima sve navedeno, a sve gljive ubrane su dan ranije.
- U gljive sam prvi put otišao s ocem dok sam bio još dječak. On mi je pokazao glavna mjesta za berbu gljiva, najčešće su to stari panjevi, otpalo granje, ali to nije uvijek pravilo. Recimo, jednom je moj otac u grmlju kraj njive pronašao desetak vrganja - kaže Leš Bralić. Kod njega su vrganji također po 80 kuna ako su prva klasa i 40 ako su druga. Malo dalje od njega Nada Mudina prodaje sunčanice za deset kuna po komadu.
- Jako su velike pa je zato takva cijena. Beremo ih u šumama u Zagorju, ali sada se već bliži kraj sezone. Možda još ovaj tjedan, ali bojim se da već idući neće biti toliko gljiva na placu - kaže Mudina.
Nije samo Dolac bogat gljivama. Na Trešnjevačkom placu gljive se mogu kupiti na desetak štandova, a slična je situacija i na Tržnici Kvatrić. Vrganji su najčešće 80 kuna, a mogu se pronaći i šampinjoni po 12, 16 i 20 kuna, grmačice po 20 kuna, sunčanice po 40 kuna i shi-take po 80 kuna. Na Trešnjevci su nam otkrili neke recepte za pripremu gljive. Kumice kažu kako su vrganji najukusniji s jajima i pirjanim lukom ili u gulašu, ali da se mogu i sačuvati za kasnije.
Što dalje od plastike
Juraj Rusan, prodavač s Kvatrića, dao nam je nekoliko savjeta za spremanje zimnice s gljivama.
- Mogu se zamrznuti i staviti u škrinju, potrebno ih je samo malo prije blanširati. Mogu se gljive i osušiti te potom samljeti u prah pa se dodavati kao začin jelu. Neki čak i kisele gljive za zimu - ističe Rusan. Postoji i jedno važno pravilo koje svi kupci moraju znati prilikom kupovanja gljiva. Gljive se ne smiju držati u plastičnoj vrećici jer će inače već nakon dva sata oksidirati te postati otrovne. Zato savjetuju svim građanima koji sami beru da ih nose u papirnatim vrećicama.
- Prema Pravilniku o zaštiti gljiva dnevno po osobi dozvoljeno ubrati dva kilograma. Međutim, znalo se događati da osoba bere i po 250 kg - kaže Ivan Kočet, predsjednik gljivarskog društva ZET-Zagreb.
Vodič za branje gljiva za totalne početnike
Gdje pronaći vrganja u šumi?
Inače se može pronaći i u bukovoj šumi, ali ove su sezone vrganji preferirali hrast i grab te u ponekim šumama i brezu. Vrganj raste u suradnji sa “živim” drvećem, tako da se može naći u blizini samog stabla, dok druge gljive, kao što su puze, najčešće rastu na panjevima.
Što ponijeti u šumu?
Obavezna oprema su štap, košara i mali nožić. Pomoću štapa se može razmaknuti lišće i služi kao dobar potporanj na strmim dionicama šume. U berbu se nikako ne smije ići s plastičnom vrećicom jer gljiva živi i nakon što se ubere te će u dodiru s plastikom promijeniti kemijski sastav i više neće biti jestiva. Zato je dobro ponijeti košaru, platnenu vrećicu ili čak papirnati škarnicl. Također je važno imati nožić kako bi se gljiva odmah nakon branja očistila. Ne previše, potrebno je samo odrezati donji dio stručka kako zemlja ne bi zaprljala ostale gljive u košari.
Kako se odjenuti?
Važno je imati na sebi toplu odjeću. Dolje se preporučuju zaštitne hlače i gojzerice ili neke druge čvrste cipele. Mogu se obuti i gumene čizme iako nisu preporučljive. Naime, u njima se stopalo pojačano znoji, a i postoji šansa da krpelj upadne u čizmu. Zato treba hlače gurnuti u čarape. Gore odjenite nešto od skliskog i svijetlog materijala, kako se krpelji ne bi primili, i poželjno je imati kapu.
Najbolje vrijeme za gljive?
Nema najboljeg vremena jer vrganji rastu 24 sata. Jedino je dobro krenuti što ranije ujutro kako bi se stiglo prije drugih berača gljiva.
Kako pravilno ubrati gljivu?
Primi se za donji dio stručka, gljiva se zaokrene te lagano izvadi iz zemlje. Nožem se odreže donji dio, koji se potom ostavi blizu mjesta gdje je gljiva ubrana. Rupa gdje je ubrana gljiva pokrije se lišćem ili zemljom, tako da se ne uništi njezino prirodno prebivalište jer će na istome mjestu iduće godine izrasti nova gljiva.
Što kada se pronađe nepoznata gljiva?
Ako je gljivar zainteresiran, može je ubrati, ali cijelu, ne rezati stručak. Potom je može potražiti u nekom katalogu ili odnijeti determinatoru na raspoznavanje, kako bi utvrdio je li jestiva. Ako nema interesa, bolje je ne dirati gljivu. Isto vrijedi za stare gljive. One više nisu toliko jestive pa je zato bolje ostaviti ih i prepustiti prirodi. Gljive se nikako ne smiju gaziti ili bespotrebno vaditi i ostaviti.
Opasnosti šume?
Važno je pripaziti na krpelje. Poslije berbe treba se pregledati cijelo tijelo da se nije koji zakvačio. Preporučuje se uz sebe imati mobitel, ako vas ugrize zmija ili ako se dogodi neka nesreća da možete nazvati pomoć. I u slučaju nesreće važno je ne paničariti.
TOP MJESTA (ŠUME) ZA GLJIVE:
1. Žumberak
2. Kraljev Vrh
3. Sljeme
4. Vukomeričke gorice
5. Pisarovina
6. Lasinja
7. Petrova gora
8. Ivančica
9. Gvozd
10. Delnice
Rižoto od vrganja i crnih trubača
Sušene crne trubače namočimo u hladnoj vodi oko 20 minuta, ocijedimo i sačuvamo tekućinu. Vrganje očistimo te narežemo na deblje ploške. Ljutiku očistimo i izrežemo na sitno, kao i češnjak. Na pola količine maslaca stavimo pirjati ljutiku i crne trubače dok sve ne omekša. Potom dodamo rižu da se zacakli te podlijemo vinom. Pričekamo da vino ispari, začinimo solju i paprom te dodamo dio majčine dušice i vodu od sušenih trubica. Počinjemo pirjati rižu uz lagano dodavanje toplog temeljca.
U međuvremenu u drugoj tavici sa 2/3 preostalog maslaca krenemo sotirati gljive (na jačoj vatri) dok ne puste vodu. Kada voda počne isparavati, dodamo češnjak, ostatak majčine dušice te sve promiješamo i maknemo s vatre. Kada je baza rižota na 2/3 kuhana, dodamo vrganje i završavamo rižoto. Kada je riža al dente, ugasimo vatru, dodajemo naribani parmezan i prema potrebi maslac.
- 60 g maslaca
- 80 g ljutike
- 300 g vrhnja
- 300 g riže vialone nano/carnaroli/arborio
- 50 g sušenih crnih trubača
- vezica svježe majčine dušice
- 60 g svježe naribanog parmezana
- 1 dl bijelog vina
- 2 režnja češnjaka
- sol, papar
- maslinovo ulje za začinjavanje na kraju