"Poštovani, primoran sam vam se obratiti nakon već gotovo pet mjeseci kalvarije koju prolazim, a vezano uz odobrenje hipotekarnog stambenog kredita za gradnju obiteljske kuće.
Naime, nakon osam godina čekanja, nedavno sam potpisao ugovor o dodjeli građevnog materijala za izgradnju obiteljske kuće na području posebne državne skrbi s državnim Uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Posjedujem pravomoćnu građevinsku dozvolu, kompletnu svu projektnu dokumentaciju za gradnju kuće te građevinsku parcelu u vlasništvu 1/1, ali usprkos svemu tome naišao sam na odbijenicu za stambeni kredit u gotovo svakoj banci u Hrvatskoj kojoj sam se obratio: OTP banka, Erste, Raiffeisen, BKS, Kreditna, Splitska, Podravska, Partner, Sperbank, HPB", piše Josip Kamber iz Tinja, malog mjesta kod Benkovca, na početku pisma upućenog predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović, pa nastavlja:
"Bankama je problem što ja nemam zemljišnoknjižni izvadak, tj. vlasnički list, već potvrdu koja se izdaje umjesto toga budući da za katastarsku općinu Tinj nikad nisu osnovane zamljišne knjige, nego samo postoji knjiga položenih ugovora za stjecanje prava vlasništva. Ja Vas stoga pitam i apeliram za pomoć: jesmo li ja i moja supruga i dvoje djece krivi što zemljišne knjige nikad nisu osnovane?
Zašto su moja pravomoćna građevinska dozvola, za koju sam dosad potrošio više od 50 tisuća kuna otkidajući od usta sebi i svojoj djeci, i moja građevinska parcela, koje sam jedini i stopostotni vlasnik bez tereta na njoj, bezvrijedne za sve banke u Hrvatskoj?
Je li za ovakvu državu moj otac bio spreman izgubiti glavu u Oluji, u kojoj banke dijele ovjerene, pravomoćne i plaćene dokumente izdane od tijela RH na prihvatljive i na bezvrijedne? U kojoj gradonačelnik moga grada Benkovca, na zamolbu Državnoj geodetskoj upravi da se provede hitna katastarska izmjera za sela koja nemaju zemljišne knjige, dobije odgovor da je izmjera skupa te da će se ići s nekakvim usklađenjem postojećeg stanja katastarskih čestica, koje će početi tko zna kad i koje će trajati tko zna koliko. Tko je taj, gospođo Predsjednice, koji može odvagnuti da je katastarska izmjera skuplja od stotina mladih ljudi i familija koje odlaze s ovog područja..."
Lijepo vam je pismo predsjednici, nema što. Svaka vam je na mjestu. Što vam je ona na to odgovorila? – pitaju novinari Slobodne Dalmacije Josipa dok zajedno razgledavaju "čest. zem. 337/5 ukupne površine 1075 m², položene u k.o. Tinj na ime Kamber Josip, sin Paška, za cijelo, 1/1".
Josip novinare gleda žmireći od sunca sa svim dokumentima u rukama. Malo mi je moje muke, kao da se misli, još su me sad i novinari došli gnjaviti.
- Pismo sam poslao 19. travnja, odgovor sam dobio za dva tjedna, 30. travnja. Predstojnica ureda predsjednice Anamarija Kirinić obavijestila me da je moj slučaj proslijedila Ministarstvu pravosuđa, odnosno ministru Draženu Bošnjakoviću.
- Čekam... - kaže Josip stidljivo, kao da je on nekome nešto loše napravio.
- Ne znam što bih vam rekao. Umoran sam i razočaran. Imam 35 godina, suprugu i dvoje male djece. Oboje radimo. Od 2009. do danas potrošio sam toliko novaca na dokumentaciju da sam mogao izgraditi pola kuće.
Najprije sam 2010. kupio od Grada Benkovca parcelu za kuću, platio sam je oko 20 tisuća kuna. Prvu građevinsku dozvolu dobio sam u studenome 2011., ali mi je propala jer od države nisam mogao dobiti pomoć za građevinski materijal, iako sam zahtjev podnio prije građevinske dozvole. U međuvremenu sam dobio ostavinu.
Odlučio sam je legalizirati i na njoj graditi kuću, a da bih to napravio morao sam prodati parcelu kupljenu od Grada Benkovca. Nakon što sam naslijeđenu zemlju uspio legalizirati, krenuo sam u drugu građevinsku dozvolu i pravomoćnost sam dobio u prosincu 2017.
Ugovor s državom o pomoći u građevinskom materijalu u vrijednosti 10 tisuća eura, konačno sam potpisao 21. ožujka ove godine. No unatoč tome kod banaka i dalje ne mogu dobiti hipotekarni kredit jer Tinj nema, niti je ikad imao, zemljišne knjige. Isto je i u mjestima Lišane Tinjske i Brgud. Na području ta tri mjesta danas živi oko tisuću ljudi, a od završetka obnove do danas, znači u zadnjih 18 godina, mlade obitelji su tu uspjele napraviti samo pet kuća. Zar to nije sramota!
Roditelji im ne mogu pomoći jer nemaju odakle, a mladi ljudi ne mogu dobiti stambene kredite jer nema zemljišnih knjiga...
"Gospođo Predsjednice", nastavlja Josip u svom pismu, "moji roditelji nisu tajkuni i ne mogu mi pomoći novčano u gradnji kuće, a pošto banke također nemaju osjećaja za ništa osim za stopostotni bezrizični profit, a i ne priznaju uredno izdane i sudski ovjerene potvrde o vlasništvu, meni i mojoj obitelji ne preostaje ništa drugo nego darovati svakoj od navedenih banaka ponešto građevinskog materijala koji bih trebao dobiti od državnog Ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, ako već oni meni ne mogu odobriti stambeni kredit te prodati ono malo 'bezvrijedne' zemlje u mome rodnom selu Tinju i potražiti budućnost negdje drugdje..." Ipak, Josip se domislio rješenju. Jednostavno mu je, kaže, palo na pamet. U konzultaciji s odvjetnicima sada ga razrađuje. Shvatio je, naime, da bi njegovo rješenje moglo biti recept za sve u Hrvatskoj koji su se našli u sličnoj situaciji.
- Rješenje se zove zamjenska hipoteka! To znači da u općinama i gradovima gdje ne postoje zemljišne knjige jedinice lokalne samouprave preuzmu kreditno jamstvo. U mom konkretnom slučaju, da Grad Benkovac bude jamac kod banke za moj kredit. Kada se kuća napravi, Grad Benkovac se briše iz hipoteke, a na kuću se upisuje banka. To sam rješenje predložio i gradonačelniku Benkovca Tomislavu Buliću.
- Mislimo da smo blizu rješenja. On smatra da je to moguće, treba stvari samo doraditi u skladu s postojećim zakonodavstvom. To je jedini način da dođem do svoje kuće. Za sve drugo trebat ću čekati novu katastarsku izmjeru i formiranje zemljišnih knjiga. A to je tko zna koliko još godina...
Josip će dotad živjeti gdje i svih ovih godina sa svojom obitelji, u roditeljskoj kući. Koja je izgrađena u obnovi, ali još nema uporabnu dozvolu, pa se ne može hipotekarno založiti, kao ni zemljište na kojem se nalazi. Jer, podsjetimo, u Tinju nema, niti je ikad bilo, zemljišnih knjiga...
Kome je Josip sve pisao...
Osim predsjednici, Josip je isto pismo uputio ministru graditeljstva i prostornog uređenja Predragu Štromaru, ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću, Hrvatskoj udruzi banaka, zadarskom županu Božidaru Longinu i gradonačelniku Benkovca Tomislavu Buliću.
Traži kredit od 36.000 eura
Za svoju parcelu Josip je dobio procjenu od 48 tisuća eura, pa je od banaka tražio krediti u visini 80 posto vrijednosti zemljišta, oko 36 tisuća eura. Taj iznos plus 10 tisuća eura u građevinskom materijalu od države, bit će mu dovoljno, kaže, da podigne kuću za svoju obitelj, ali ne i da je u potpunosti opremi.