Bili smo jednom studenti filozofije, bilo smo Darko Desnica, Igor Blažević, Predrag Peđa Mavar, Branko Kuzele i ja, a Tin Radovani, Davor Huić, Igor Šuljić, Zoran Arbutina i Drago godinu ispred nas. Brzo smo se razumjeli, naročito na Čovićevom seminaru ‘Kritike praktičnog uma‘ koji smo jedva, skupa s profesorom, od smijeha dovršili.
Pamtim njegove bilješke. Nepregledne stranice uz lektiru Hegela. Bio je pametan, revan, prošao je temeljit i solidan studij škole mišljenja. I znao je slušati i čuti, prije no što kaže kako stvari stoje", zapisao je novinar i urednik Romano Bolković o Dragi Periću, legendarnom uredniku kulture na Radiju 101.
Drago Perić je uređivao kulturu, bio je jedan od najsnažnijih ličnosti koje su stvarale Radio 101 kao medij koji je munjevito nudio demokraciju ne samo Zagrebu nego cijeloj Hrvatskoj sredinom 80-ih godina. Perić je bio urednik koji je zagovarao i ohrabrivao emisije kao što je bila ‘Frigidna utičnica‘, emisija koja je demistificirala seksualne tabue svih registara društva, ‘Gostionu‘, u Anteni, dnevnoj kulturnoj emisiji, objavljivao je recenzije koje su postavljale standarde u kulturi, povezivao radio i Zagreb s europskim centrima, osiguravao da se u eteru čuju intervjui svjetski važnih intelektualaca. U ime radija producirao je "Rap operu 101" Montažstroja, poticao i radio projekte kao i plesne predstave.
Među ostalim, 1993. je s Mirnom Žagar i Željkom Zoricom Šišom organizirao predstavljanje zagrebačke kulture u Kopenhagenu, gdje su doveli ljude s "crne liste" kulture - Dalibora Martinisa, Sanju Iveković, Slavoja Žižeka, predstavivši Danskoj onaj skriveni Zagreb, njegovu filozofsku i likovnu scenu, nakon čega su mnogi iz tog projekta imali ozbiljne političke probleme u Zagrebu. Slušatelji su iz programa Radija 101 i zahvaljujući Dragi Periću mogli učiti o filmu, filozofiji, dizajnu, teatru, politici, ekologiji, svemu što su drugi propuštali.
Imao je nevjerojatnu energiju, bio je stalno angažiran, veliki motivator, uvijek pet koraka ili pet mjeseci prije svojih novinara i radija, ne dozvoljavajući nikome da se ulijeni i posustane. Bio je sveopći moderator svog okruženja. Uvijek je štitio svoje ljude, Anđelka Šubića, Nedžada Haznadara, Nikicu Petkovića, Branimira Pofuka, Igora Šuljića, Tonija Maroševića, Romana Bolkovića, Radovanija, Arbutinu, Sergeja Gorana Pristaša, Nenada Bartolčića, Iru Payer, Agatu Juniku, Andreja Mahečića i mnoge druge, ali ih je i nagovarao i puštao da razviju ideje. Izbjegavao je sebe u javnosti. Volio je nove ideje, ljude koji su ih donosili. Pazio je koju osobinu kod autora treba potaknuti.
Bio je brz, pametan, duhovit, moderan, čovjek drugih kvaliteta. Otišao je s Radija da bi napravio karijeru u marketingu, s Vanjom Černjulom i Tihomirom Tunukovićem Tunom osnivao je "Tuna film", a vratio se 2010. kada je Radio bio u financijskim problemima, pokušao ga spasiti. Nije uspio, a nakon toga je radio kao marketinški i PR savjetnik, među ostalim, i za HAVC.
Ozbiljno se zaljubio nekoliko puta u životu, uvijek je, bez obzira na sve, s ljubavlju govorio o ženama iz svog života, s divljenjem i nježnošću pričao o troje djece za koje je uvijek osjećao da im nije dao sve što je mogao. Fantastično je igrao košarku, znao se na terenu naći s ekipom koju spominje Romano Bolković, sa Žarkom Puhovskim, ali i s Borisom Lalovcem, i Andrejem Plenkovićem. Nikad nije pazio smije li im ukrasti loptu zato što je u tom trenutku jedan profesor, ovaj drugi ministar ili premijer na početku mandata. Igra je uvijek imala prednost pred autoritetom. Prestao je igrati košarku ovaj Badnjak. (surađivala Agata Juniku)