Ivo Weber, hrvatski branitelj i ratni vojni invalid o kojem je Slobodna Dalmacija pisala u više navrata sinoć je preminuo. Podsjetimo, Ivi Weberu je amputirana desna noga prije dvije godine nakon čega je ostao zarobljen u svom stanu u Jeretovoj ulici 11 na Splitu Tri i prepušten susjedima, prijateljima i sestri.
Kao predstavnik stanara desetak je godina, govorio je, zbog susjeda umirovljenika, a kasnije i zbog sebe tražio ugradnju rampe na stepeništu zgrade za osobe s invaliditetom. Rampa koja se trebala ugraditi obuhvaćala bi dio javne površine na što Grad nikad nije imao sluha, piše Slobodna Dalmacija.
Zato je jedino rješenje bila ugradnja kose rampe na čestici zgrade koju bi stanari morali sami platiti. Kako nam je odgovorio Toni Šoljan, direktor Sektora upravljanja tvrtke Tehnoplast, novca iz pričuve za tako nešto nije bilo iako su u kontaktu godinama zbog čega je njegov prijatelj Andrija Lipanović 18. rujna pokrenuo donacijsku akciju prikupljanja novca za rampu i ostale potrepštine za normalan život Ive Webera.
Jer kako nam je i sam rekao, na hodalicu je čekao deset mjeseci, na protezu koja mu ne odgovara godinu i pol dana, fizioterapeut mu je prestao dolaziti nakon što je „ispucao” dolaske. Na lijekove je trošio oko 1000 kuna, a od Ministarstva branitelja je dobivao oko 600 kuna socijalne pomoći uz mirovinu. Ujutro bi ga posjetila patronaža nakon čega bi bio prepušten sam sebi.
Iako su stigle dobre vijesti iz Ministarstva branitelja koji se do našeg medijskog upita nisu upoznali sa situacijom Ive Webera jer im se nikad nije ni javio te su najavili pomoć u izgradnji, dok je Toni Šoljan potvrdio „dobavu i montažu” kada se novac skupi, a zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić „pomoć u pronalasku rješenja i po pitanju ostvarivanja drugih prava na osnovi invaliditeta” za to više, nažalost, nema potrebe. Ivo Weber je preminuo. Grad je ionako odgovorio kako – nema ingerenciju.
Ivo Weber je godinu i pol dana bio zarobljen u zgradi na Splitu 3, razlozi su bizarni: Ovo je kao u Alan Fordu. Kad moram izaći, zovem Hitnu da dođe po mene!
- Financiranje su gospodinu Weberu obećavale Udruge, Crkva, Grad Split, međutim do danas to pitanje nije riješeno – odgovor je Tonija Šoljan na naš medijski upit koji dobro zaokružuje ovu tužnu priču.
Podsjetimo, Slobodna je prije dvije godine razgovaralas Weberom i tada nam je rekao kako se, kao predstavnik stanara u Jeretovoj ulici 11 u Splitu 3, za ugradnju rampe pokušava izboriti deset godina. Problem je bio što je za ugradnju rampe malo kvadrata te bi dio rampe zbog toga bio na javnoj površini. Dopuštenje Grada, prema njegovim riječima, nisu dobili.
Potom smo opet razgovarali s njim prije desetak dana. Tada nam je govorio da se od objave naše prve priče ništa nije promijenilo.
Dvije godine su prošle, kao i prethodnih deset, no od rampe i dalje ništa.
”Ako krepam, nazovi” natpis je na papiru zalijepljenom pokraj kreveta u kojem većinu vremena provodi Ivo.
Umro je prije nego što je dočekao rampu.