Zamislimo sljedeće: U mirovini smo, živimo u umirovljeničkom naselju u potpuno namještenoj montažnoj kućici od 35 kvadrata, punoj svijetla. Navečer bi se rado družili pa skoknemo do društvenog doma, tu je u naselju, ili bismo radije u intimnijem društvu proveli večer pa pozovemo susjedu na piće. Topla je večer u travnju, sjedimo na terasi, zumbuli posađeni uokolo fino mirišu.
Ne da nam se u restoran na ručak? Skuhat ćemo si ga sami. Bole nas zglobovi? Tu je medicinska sestra, već će nešto dati da ublaži bol. Uganuli smo nogu dok nam se mačka motala kud nije trebala? Fizioterapeut je na raspolaganju. Sa svim nam boljkama u ovoj dobi dobro dođe i vlastito parkirališno mjesto pred kućom. Blaženi umirovljenički dani. Ne, ne maštamo da smo na Floridi.
Ova je penzi...
Komentari
0