Istraga Uskoka o sponzorskim ugovorima između ZG holdinga i Dinama, o kojoj je jučer prvi pisao Jutarnji , nastavila se s ulaskom istražitelja u Mamićev nogometni klub te izuzimanjem dokumentacije koja se odnosi na taj, ali i na druge ugovore kojima je Bandićeva gradska administracija financirala klub iz Maksimira.
Istražitelji ne žele ništa komentirati u ovoj fazi. Ono što je poznato jest da je prvo iz arhiva gradske tvrtke izdvojen sporan višegodišnji sponzorski ugovor koji je Zagrebački holding, u vrijeme prvog mandata Slobodana Ljubičića, Bandićeva čovjek od povjerenja, potpisao s Dinamom na iznos od 30 milijuna kuna s godišnjim isplatama od 7,5 milijuna.
S odlaskom Ljubičića i dolaskom Ive Čovića, bliskog Zoranu Milanoviću, vrh Holdinga preispitao je spomenuti ugovor i odlučio da više neće plaćati. Podnesena je sudska tužba, dugo se pregovaralo o istom, da bi na kraju bila postignuta izvansudska nagodba. Ukratko, Mamić je dobio pare koje mu je dao Bandić.
Jedan od bliskih ljudi Ive Čovića kaže da te reklame nisu vrijedile tog novca, zbog čega je kasnije ugovor raskinut.
- Za tu vrijednost Holding jednostavno nije dobivao adekvatnu uslugu. Primjerice, kad vam na stadion stave reklamu Robnih terminala, jer to je trgovačko društvo. To jednostavno ne vrijedi toliko. Vi na tržištu možete dobit reklamu s istim efektom za 20 posto nižu cijenu - objašnjava jedan od Čovićevih suradnika zašto su željeli raskinuti ugovor i prestati plaćati.
- Mamić mu je jednog jutra uletio u ured i bahato rekao da plati zadnju ratu ili će tužiti Holding. Rekao je da želi novac sutra. Uprava Holdinga je zaključila kako novca nema i onda su se Holding i Mamić dogovorili da se Dinamu plati 15 milijuna kuna u šest mjesečnih rata - ispričao nam je isti izvor.
Zanimljiva je činjenica da je pravnu analizu baš tog ugovora s Dinamom, na zahtjev Čovićeve uprave, radio tadašnji odvjetnički ured Orsata Miljenića, ministra pravosuđa.